СРЂ

— 986 —

vana, biva 1502., pa sve do g. 1690. ispisan je talijanskijem jezikom, samo što su imena i prezimena ostala u srpskom ruhu. Iz toga popisa vadimo izmedu ostalijeh ova eisto narodna imena Radosav Milovcić, Milašin Radovanovic, Radeja Vitomirović, Boško Radoevic', Radoje Vojnić, Božidar Rađičević, Vukić Ljubišić, Radona Gojković, Mihoc Vukmirović, Vukmir Radosalić, Mihajilo Radovanov, Perko Vukašinović, Zivan Radovinović, Radovan Mihajlović, Vucina Miloradović, Vukosav Raduević, Benko Đuković, Vlahuša Ijić, Vukašin Dragojević, Maruša Radivoeva, Raosav Radoević, Radić Radoević, Krile Givanović, Simko Mrsijević, Dobruško Ivanović, Vladisav Grgurević, Paskoje Martinović, Miletko Radoni, Vidak Raosalić, Cvjetko Đukov, Matko Đukov, Mitar Rajicević, Cvjetan Petrov, Trojan Ivanov, Mihoč Marinov, Ivan Nikolin, Stjepan Paskojev, Antun Matkov, Jeluša Radmanova, Božo Đukov. itd. Medu imenima braće nalazi se još jedna mala bi^eška, koja je srpski pisana a glasi: »rečenomu Božu primiše braća da može ućiniti greb u crkvi i da za lemozinu škudu.« Pada u oči u ovom popisu bratstvenika, da su u prvo doba, uz imena braće, zabiježena i prezimena s nastavkom ić, a od g. 1576. nalazimo uz imena samo još imena očeva n. p. Mihoč Marinov, Stjepan Paskojev itd. To se jasno vidi i iz popisa, što sam ga gore priopćio, a dugo bi i dosadno bilo ispisivati cijeli imenik. Iz popisa se daje vidi, da je ovome bratstvu pripadalo i ne-Bosančara, kao n. p. Tomko Vukinić de Canali (iz Konavala), Vladisav Grgurević de Brdo, Vlahuša Antunović de Ploče, Ivan Tonković de Bergato, Marin Mihočev de Gare 10 ), '") Za ovo mjesto malo ko danas zna, osim liekojih lovaca, koji će vam kazati da su lovili, ponajviše prepelice, u garama: a to je onaj komad brežulka poviše sv. Jakoba a ispod Žarkovice, gdje se i danas vide neke ruševine zgrađa, o kojima narod priea, da su opušćele za velike kuge. Tu se vide i ruševine bogomole sv. Orsule, koja je bez sumne pripadala negdašriem selu Gtare, a i prof. Antun Vučetić je naveo jednu odluku Velikoga Vijeća od 11 oktobra 1343., kojom se od općinske zemle poviše sv. Jakoba ustupa jedan komad za gradriu crkve i težačkijeh kuća. (V. „Srđ" br. 14 o. g. str. 662.)