СРЂ

— 991 —

cice, štitove. Razna osnovna zmijina šara negda je jasnija a nekada tamnija, obično je ozgor zmija smeđasto-pepe^asta ili pepelasto-maslinkasta sa crno-mrkim pjegama, što se nepravilno rede u više pruga niz čitavo tijelo životine. Dvije velike bijele (ili žućkaste) i dvije crne pjege slaze sa stražne strane glave zmiji niz vrat praveći kao ovratak 1 ), te harakterizuju ovu vrstu, premda se gdjekad te pjege gotovo slijevaju s općenitom hrbatnom šarom 2 ). Do|e, po trbušnoj strani, zmija je bjelkasta ili žućkasta sa cetverouglastim crnim pjegama, koje, približujući se repu, stapaju se jedna s drugom, tako da je kadgod podrepje gotovo crno. — Mladi su primjerci vrlo žive šare, crne im pjege ovratka budu velike i kadgod se gotovo spajaju u zatijku. U ove je zmije ćud prilično dobra. Koliko sam mogao opaziti u živim primjercima, što u razna doba dođoše do mene, gotovo ne vidjeh nakane da ujedu, kao pako i ne 6uh da pušu, sikću; jedino je, a i naravno, što se u rukama uvijaju, da se izmaknu. Isto čine i u gori; obicno se ne opiru, ne pušu, nego samo ištu pobjeći; barem to opazih više puta. I ova vrsta može splosnuti, odnosno raširiti, stražnu stranu glave. Dvije su odlike ove vrste, što ja znam, u nas zastupane, to jest: var. bilineata, de Betta (var. murorum, Fitz, Bpeu.) i var. minax, Schreib. — U prve je odlike hrbatna strana pepejasto-maslinkasta, ili smeđasto-maslinkasta bez pjega, mješte kojih teku od glave do kraja repa dvije bijele prilicno široke pruge; pjege ovratka obično malo oskacu. Druga odlika ima čitavu gornu stranu duboko crnu (kako i naš primjerak), tako da se i ovratak siijeva s općenitom hrbatnom crnom šarom. Doha je strana u obje odlike slična onoj tipa. Obje su odlike u Dubrovniku rijetke; dapače, moram reći, da crnu odliku držim osobito rijetkom, jer ne znam nego za jedan cigli primjerak viđen na Konalu. Lijep egzemplar muzejske zbirke ulovjen je kod Stona prošle godine (1903). Var. bilineata

') U Italiji radi ovih pjega na vratu zovu zmiju: „biseia dal rollare" (zmija s ovratkom). ') U dubrovaokom muzeju ima primjerak bjelouške, kojoj se slabo vide pjege ovratka, a hrbatna strana gotovo je bez pjega.