СРЂ

— lOBO —

bi bila legenda o kraju Teodoriku, koju nam je sačuvao sv. Grgur u svomu „Dijalogu", gdje nam pripovijeda, kako je neki kaluđer s ostrva Lipari onoga dana, kada je Teodorik umro u Raveni, vidio tri duše, gdje po vazduliu lete. Papa Ivan i rimski patricij Simah, koje je Teodorik proganao i napokon dao ubiti, derali su sada dušu nekadašnega gospodara Italije, te je zatim baciše u ždrijelo ognevite gore. Karlo Celavi, u viziji Reimskoga nadbiskupa Inkmara, leži u blatu i smradu, a crvi su mu već pojeli meso s kostiju, i moli da mu se dade kamen za uzglavje; Karlo Debeli, koga prati prikaza odjevena u bijeloj odori, silazi u pakao, gdje nalazi opake savjetnike, drugove i laskavce svoga oca, nekoliko svojih preda, pak i samoga oca; u raju vidi strica Lotarija i sjenu svoga naslednika. Nego ovdje moramo da istaknemo neku priliku, koja je od osobitc znamenitosti za prosuđivane ovih političkih vizija. Da je Karlo doživio, što on sam u ovoj viziji pripovijeda, čini nam se nevjerojatno; ne ćemo pogriješiti, ako ustvrdimo, da je ovu viziju sastavila protivna politička stranka, koja je za tim težila, da Karla svrgne i pozove na prijesto nećaka mu Ludevita. Imamo još nmogo i mnogo vizija, iz kojih jasno proističe, kako se ova vrst kniževnosti uporavlivala u osobite svrhe. Veći dio političkih vizija imaju jedinu i iskjučivu svrhu da potaknu bogataše i knezove, da grade crkve i manastire, đa nadare bogato biskupije i opatije. Tako je Dagobert radi svojih zlodjela i opačina morao da pođe u pakao, ali sv. Martin i Mauricije spasiše hegovu dušu, ističući osobito, da je za života sagradio mnogo crkava i bogato obdario mnogo manastira. I o Karlu Velikome, tome zaštitniku svećenstva, tome braniocu rimskoga раре, čitamo u jednoj legendi, da se spasao tim što je gradio crkve, bogato darivao manastire i štitio svećenstvo, premda je svojim grijesima okalao svoja dobra djela. S istoga uzroka se spasao i Filip August, a Karlo Martelo mora da trpi u paklu najteže muke, jer bješe oteo crkvi nezina dobra. — Prilike, da se je svak mogao spasiti, ako je ma na koji način zaslužio kod svecenstva, povećavahu moć i ugled ovoga staleža; ali s druge strane djelovahu nemoralno i pogubno na društvo onoga vremena, jer svakomu bješe na taj način