СРЂ

— 1070 —

jijem velikijem zaslugama ispaštio je uprav ubijstvo počineno god. 1672. u razjarenosti i svu naprasitost svoje ćudi. Iza trešne, u ponedjejnik po Uskrsu, Marojica postane jednijem od šest kapetana, koji su s vojnicima imali braniti grad i povratiti mir i poredak. Dne pako 28. aprila izabrat je u odbor dvanaestorice, koja su vladala državom. Dne 10 juna 1667. izabrat je ufftciale delle cingne ragioni; 26 avgusta 1667. poslat je u Konavle da popiše sto vojnika; 15. septembra iste godine poslat je s dragomanom (tumačem) Pavlom Lazzari u Velikoga Vezira u Kandiju; a s Medom Marinovijem Sorkocevićem poslat je 10. novembra i. g. u hercegovačkoga sangaka, a 25. februara 1668. poslat je iznova u Konavle, како nalazimo zabiježeno u knigama vijeća. Godine 1671. otide kao poslanik u Tursku, kako smo sve vidjeli u prvoj sitnici o nemu. Ali se najviše proslavio u svojem poslanstvu s Đurom Bucom u Carigrad od 1677. do 1683., kad stavi za otagbinu svoj život na kocku. * * * Rekli smo, da Marojica još ni god. 1675., dakle trinaest godina pošto je bio ubio Sorkočevića i odležao u tamnici tri godine, nije mogao ukrotiti naprasitost svoje ćudi. To je istina, jer 20. novembra 1675., pri zahodu sunca, pod svodov].em ispred „Dvora", to jest na istom mjestu, gdje je godine 1662. bio ubio Sorkočevića, rani gospara Miha Perova Zamanića. Povod navale bješe ovaj: Kmetovi Zamaničevi bili su našli na gosparevoj baštini tuđu kravu i s toga je zaplijenili. Krava je bila Marojičina. Zapjena bila je prividno redovita, jer godinu dana prije kmetovi Marojičini bjehu našli i ubili na negovoj baštini dva brava gospara Miha, koji se za to ni ne ozove. Svađa i navala dogodila se ovako: Gospar Miho Zamaha nalazio se ispod dvora zajedno sa Sebastijanom Zamanom i s kanonikom Mihom Pucićem (Pozza). Tu je bilo još i druge vlastele, jer su naznačeni kao svjedoci: Klimo Givov Menčetić, Miho Agostinov Bona, Frano Vlahov Tudizić i Givo Karlov Sorgo. Nadođe i liječnik Giuliani, fizik vidar, kako su onda nazivali liječnika.