СРЂ
- 1082 —
OCJENE I PRIKAZI. Milan Begović: Zivot га Cara, Zadar — 1904. Izdane Hrvatske Knižarnice. Spletska društvena Stamparija. — Splet. Već je proslo punijeh deset mjeseca od kada se zaratila Evropa s Azijom, od kada po mangurskijem pojanama tečo Judska krv na potoke. 0 ovom se strašnom ratu i piše i govori; svi se divimo hrabrosti i junaštvu ruskoga vojnika, i svi s čuđenem slušamo i čitamo o fanatičnom srtanu u smrt Japanaca. Kao Slovjeni, osjećamo neku sklonost Rusu i znamo рабе da zgodnom prilikom iskažemo svoje osjećaje, svoje simpatije ruskoj vojsci, ali kao Judi osjećamo sućut i žalost za nemilo pokošenom mladosti u opće, japanskom kao i ruskom. No malo ih je ipak, koji radi toga osjećaju živu žalost i trnu na pomisao da na stotine tisuća Judskijeh glava pada. To je zabolelo staroga filosofa pjesnika s Jasne Pojane, i on je podigao svoj glas na obranu [ubavi i milosrđa. I negov se glas raširio Bvropom; mi smo ga čuli i divili пш se šapćući: „ima pravo", ali prebrdismo one, te žrtvuju svoj „život za Cara", pa se negov glas odbio onamo, onamo i utonuo u krvave valove, što plaću portarturske stijene. Sad se eto diže opet glas čovjeka, čovjeka ne velika kao što je Tolstoj, ali ipak dostojna da ga se pomene uz ime onoga velikana, kao što se maleni lirvatski narod, iz koga je ovaj pjesnik nikao, može sasvijem lijepo pomenuti uz ime velikoga ruskoga naroda. Osamnaest kratkijeh soneta skupjenijeh u khižicu s natpisom „Život za cara" izgledaju mi kao osamnaest cvijetaka savijenijeh u hežnu kitu s crnom trakom, na kojoj je zlatnijem pismenima zapisato „Zivot za cara"; na nežnu, finu a tužnu kitu položenu nad rakom poginulijeh junaka. G. Begović uzmfie samo jednoga vojnika, kao predstavnika sve one mase zdrave momčadi, koja na zapovijed carevu ostavja svoje ognište i hrli na daleki istok da ratnom Mololiu prinese sebe na žrtvu. Vojnik se oprašta s porodicom, grli se, izusti samo „zbogom" i navrvješe suze, koje čine kraj. On se u kolima vozi, ostav^a svoju grudu rođena, sjedi miran i misli