СРЂ

— 1098 -

nika, među kojijem ima i riekoliko započetijeh motiva iz rusko-japanskoga rata, knpio je car Nikola. * ' * 4= — - 1 o. m. priredila jo čuvena, pjevačica Adelina Patti u Petrogradu koncerat u korist ruskog Crvenog Krsta. Tom prilikom je veliki knez Vladimir jioslao pjcvačici divan lovorov vijenac od suhoga zlata. Vijcnac je remek-djelo zlatarske vještinc ; samo čisto zlato, osim izrade, stalo je na 30.000 rubala. * * — Dne 14 o. m. đavala so u Pariškoj Operi "VVagnerova opera ,,Tristan-u i Isolda". Već 1809. bili su pokušali uvesti ovu operu u Pariz, u Nouvcau Theatro-u, ali bez uspjeha. * * — Nova opera Leonkavala „Berlinski Roland", koju je komponovao jio žeji cara liemačkoga, igrala se 13 o. m. prvi put u Bcrlinu s velikijem uspjehom, pored sve nepovojno ocjene liekih riemačkijeh kritičara. NftUKfl. Prozračnost atmosfere. — Osim vodenijeli para u vazduhu ima sveđ maiio ili višo sieušnijoh čcstica praha. Množina i vrsta te vazdušno prašino za\nsi opet o prililcama svakog pojedinog kraja, o visini vazdušnijeh slojova, o vremenu itd., a o tome visi opet čistoća i prozraenost vavduha. Da vazduh nije sasvim prozračan, to svak vidi, inače ne bi daleki predmeti izgledali uvijek obaviti tankom bijolo-plavetnom mahramom. Posljedica to nepotpune vazdušne prozračnosti je opća daria svjetlost, koje ne bi bilo da svaka čestica ne zadržava jedan dio svijetia što na riu pada a ostali dio odbija i rasipa. Kad bi vazduh bio posve prozračan, ne bi odbijao svijetlo, a tad bi, istina, bili jače rasvijstleni prcdmeti na koje bi neposredno padalo svijetlo, ali bi sjene bile sasvim crno i u riima bi vladao potpun mrak; tako isto ncbo ne bi imalo svoje modre šare već bi bilo duboko crno. Što je prozračniji vazđuh, veća je razlika između obasjanijeh predmeta i sjena, a najveća je prozračnost vazduha onda, kad je nebo zastrto tankijem vlaknastijem oblacima. Po ovome je jasno, da i prozračnost atmosfere ne može bi'ti sved i svugdje jednaka; na visinama je n. p. veča nego li u đolinama, jjoslije duge kiše, koja obori veći dio vazdušne prašine, ili poslije oluje, kad se nebo naglo razgali, mnogo veća ncgo li za sunčanijoh i vedrijeh dana, baš kako što vladika pjesnik veli: „Iza tuče vedrije je nebo." No sve su to obična, svakidašria, da tako rečemo, kolebaria prozračnosti vazdušne, o kojijem ne treba trošiti više riječi. Drugi je posao, kad se ma iz koga razloga odjednom jako poveća mnoštvo sitne prašine u vazduliu, koja cloprijevši do visokijeh slojeva bude