СРЂ

— 1184 —

jemo, da se pjesnik u subotu, 26. marta 1800., oko 10 ura. u jutro nalazio u petoj torbi osmoga kruga, po tom je nastupio svoje putovane u petak, 25. marta 1800. — Dante je dakle krenuo u pakao u petak, 25. marta, kasno na večer, jer Zalazaše danak, i zrak taman Živa bića, zemlom razasuta, Ninom truda uklaiiaše, (I. 2. 1-3). kad zametne onaj dugi razgovor s Vergilom, kojemu napokon i uspje da ga skloni na putovane. Iza ponoći istoga dana nalazi se Dante u IV. krugu. (I. 7. 97-100). U subotu, 26. marta, oko 3 ure u jutro, side pjesnik u VI. krug (I. 11. 112-114). Pri ishođu je sunca pjesnik već u IV. torbi VIII. kruga (I. 20. 124-127). U petoj je torbi istoga dana oko 10 saliati, kako to već rekosmo, a nešto poslije podneva nalazi se u devetoj torbi (I. 29. 10). Ondje Vergil potice pjesnika da se žuri, jer Rok izmiče i meni i tebi, Sto ne vidje, jošte viđjet ti je. (I. 29. 11-12). Dante ga posluša, te prevajuje središte zemajsko oko 7 i 30 u vecer, u subotu 26. marta 1300. (I. 34. 94-97). Iz ovoga dokazivana treba da zakjučimo, da je Dante prevalio sav put kroz pakao u jedan dan. Stvar nam se cini zaista nemoguća, daje se jedino tako tumaciti, da u nekim vizijama, kao u legendi o bunaru svetoga Patricija, pak kod Vergila, putovane ne traje nego jedan dan. Ipak nalazimo neku razlikif između Danta i negovib prešasnika, naime Dante naznačuje na mnogim mjestima uru i dobu dana, i tako podaje svojemu djelu neki barakter vjerođostojnosti, čega nema u spomenutim vizijama, gdje čitatej. na jednom doznaje, da je taj dugi put trajao samo 24 saliata. U očistilištu boravi pjesnik nešto duje, naime četiri dana, a to s toga, jer je u očistilištu zabraneno putovati obnoć (II. 7. 43-58). Prvi dan, nedjeju, upotrebjava pjesnik da obiđe jedan dio ravnice, što se proteže uz podnožje brda, da pohodi predočistilište, te se oko devete ure na večer zaustavja u dolini, gdje borave knezovi, da tu provede noć. (II. 9. 7-13). Đrugoga dana obiđe Dante prva četiri kružna tavana, te se zaustavi na izlasku četvrtoga, gdje zaspi. (II. 18. 76-145). Trećega dana,