СРЂ

— 1144 —

prve su velike, dok su posjedne malene. Razmak je paka među nima nejednak, nu može se računati, da je za jedan promjer i рб velike pjege. ПиЦпа je primjeraka naše zbirkc oko l'lO — 115 m, a ošešarina sredinom tijcla 34-85 mm. Pošto nijesam imao, ni za kratko vrijeme, živih primjeraka ove vrsti, ne znadem što reći o nezinoj ćudi i navadama ; poznato mi je samo, da se žestoko brani i ujeda kada se uhvati. * * * Ivoncem ove radne spomenut mi je i podred „Peropoda", pokle sam ga dotakao na početku ove rađne *). Ovaj se podred označuje tim, što su zmijama zubi na čejustin>a čvrsti, jednaki i glatki, predvilične kosti (praemaxillaria) prilično volike i mogu gdjekad imati zuba. Uz to, na stražnoj strani tijela, vide se rudimentalni tragovi zadnih uda. U ovaj podred spadaju zmijski orijaši, biva Udavi (Boidae), koji živc u Americi, Егу^г u Africi i Pitoni (Pyton), koji prebivaju u Aziji i Africi. * Zmije (Ophidia) su između plazavaca (Reptilia), po paleontološkim dokazima, živine potone evolucije. Malo je poznato izumrlih vrsti, koje regbi da nijesu starije od eocena. Glede pak morfološkoga tipa, one su možda na najnižem slepenu rečenoga razređa, a ujedno pokazuju lijep primjer degeneracije jednog prastarog grupa, koji u doba permijana do retačea bijaše vrlo razvijen i raznovrstan (Griglioli).

*) Gdje je pogrešno rečeno ,.P/eroiioda", što trcba ispraviti. Vidi ,,Srđ„ br. 16 i 17, str. 782.

• tf.