СРЂ

- 1146 —

„Ilijaševi", „О crkvenoj kletvi", „Pjesme" i „Pjesme" ; izđan je na ocjenu rukopis „Junak naših dana". Na predidućoj sjednici istoga odbora dne 10 novembra riješeno je između ostaloga, da se dopušta piscu Ivu Cipiku, da svoj гошап „Za kruhom" može štampati latinicom. Za khiževna izdaiia Matičina primlena su ova dva rukopisa: „Balkanski narodi i zapadna Evropa prema Turcima u prvoj polovini XIV. vijeka od d.ra Jovana Radonića i, uslovno, „Srpske narodne pripovijetke" skupio Svet. M. Bajić. Ne primaju se: „О školskom odmoru", „Harflstica", „Tri pe me", „Srpski narodni crkveni sabor 1874-75", „Milovanke", „Naše ekonomsko stanje", „Pjosme i pripovijetke", „Jugovići", „Sa oblacima", „Nova teorija o materiji", „Povijest prirodnih nauka u XIX vijeku". Izdaju se na ocjenu : „Nekoliko oljlika u primjerima srp. nar. crkv. kletve", „Prosta Ijubav" i „Ilijaševi". * * * Riječ „Boduo". — Poznato je, da tim nadimkom zovu dalmatinske ostrvjane, pa je toj rijeci prof. Aranza („Vienac" 1899, str. 650) našao i izvor u bodolo mletačkoga đijalekta (toskanski botalo); samo so dojako mislilo, da se taj nadimak javla tek u osamnaestom vijeku (v. akademijski rječnik), a riječ je „Boduo" (Bodul) mnogo starija. Ona se pojavjuje već u prvoj polovini šesnaestoga vijeka i spomino je Mavar Vetranić. Istina, mogli bi obe knige Vetranićevih pjesama u akademijskom izdatiu dugo listati, ne bi je uoćili, ali ja je nađoh u jednome zborniku Cavčićevijeh pjesama iz šesnaestoga vijeka, što je bio svojina g. A. Vekarića, i u tome rukopisu, koji ću do malo objaviti, a u pjesmi „Orlača riđanka Perastu govori" stihovi 67-70 glase ovako: „А što se družite s Boduli brodeći sami se ružite, mrk obraz noseći, Boduli er takoj nada sve narode tlapeći život svoj u lažali provode." Očito je, da je ovaka lekeija i razumlivija i tačnija, nego ona u akad. izdanu. Petar M. Kolendić. * * * „Gde domov muj". — Ovoj krasnoj himni češkoj navršiće se 3 januara 70 gođina, otkad je prvi put Cesi otpjevaše. Tijekom vremena ona je postala isto toliko mila drugijem Slovenima koliko i Cesima, i o noj se slobodno može reći, da je opća slovenska narodna himna, koju svako pleme pretače u svoj jezik i prilagođuje svome zavičaju. * # * Cli. S. Beuve. — Na 23 o. m. navršujo se 100 godina, da se u Boulognesur-mer rodio jedan od najplodnijih i najuniversalnijih duhova, jedan od onih velikih kritičara, koji su začuđili svijet pokazujući sto može dobar ukus spojen sa bistrinom rasuđivaria: Charles Sainte Beuve ili ti, kako se kao pjesnik potpisivao, Josef Delorme. U mladosti učio je medicinu, ali pjesnička narav njegova odvela ga je brzo u polje kriiževnosti, i on, već prvim svojim djelom „Tableau de la