СРЂ

— 70 -

ono izvještaceno dražene uma što ga one cine, lakoća s kojom se kroz „različnosti" prolazi kroz pet dijelova svijeta, čine te mnogi smatraju čitane kakve knige za dosadno. Otkud možemo mi da protiv^ stanemo toj rasijanosti našega uma kad nas na to nijesu spremali i vaspitavali? Zar nije to strašno kad čovjek pomisli da glavni posao, vaspitane vo}e, nigdje niko neposredno i svijesno ne radi? Pa i ono što so radi u tome pravcu, radi se drugoga nečega radi: svi se staraju da pamet nakjukaju, a voja se vaspitava samo onolilco koliko je neophodna za umni rad. Ja rekoh vaspitava? Ali nu samo draže, i to je sve. Svaki misli samo na sadašnost. Danas upotreblavaju čitav sistem kazne i obodravana: grdna učitejeva, drugarska ismijevana, kazne s jedne strane a s druge nagrade i pohvale. A sutra ništa više do daleki, neodređeni izgled na ispite prava, doktorata madicine, koje najzad i najjeniviji polože. Л г аspitane voje se čini onako uzgred, a međutim energija čini covjeka onim što je. Zar boz ne i najveći umni darovi ne ostaju besplodni? Zar energijom nije počineno do sada sve što je lijepo i veliko na svijetu? I što je još najčudnovatije, sve ovo što mi ovdje rekosmo, cio svijet govori u scbi. Cio svijet trpi od te nedalice između pretjeranoga umnoga obrazovana, i slabosti voje. Ali još nije napisana nikakva kiiiga o djojstvima kako so može lijepo vaspitati л г о|а u čovjeka. Ne zna čovjck šta da čini te da ra sebi izvrši to vaspitane, којеш naši učiteji nijesu čak ni gjavne crte obiležili. Pitajte desetoricu đaka od onih koji ništa ne rade; oni će vam se ovako ispovidjeti: jučo je nastavnik u gimnaziju ođredio što treba svakoga dana, šta više i svakoga sahata, raditi. Zapovijest je bila čista i jasna: vajano je naučiti jednu glavu iz historije, izraditi taj i taj zadatak iz geometrije, napisati nešto, prevesti taj i taj stav. Nas su ispravjali, hrabrili ili grdili, utrkivane je silno i vješto održavano. Danas nema ni toga. Nema određeno zađaće. Raspolažemo vremenom po voji. Kako mi nijesmo nikad sami rasporedivali svoj posao, kako nas nijesu učili metodi rada koja odgovara našoj slabosti, mi smo kao ono judi koje nage bace u vodu pošto ih nauče plivati s pomoću tikava. Mi ćemo se udaviti, to se razumijo po sebi. Mi ne umijemo ni raditi ni htjeti; šta više ne znamo ko