СРЂ

- 83 —

te pomoći!" Ako me vara, zašto krije suza od mene. Reci mi, dragi prijatelu, ako mi je mrijeti, zašto me eio svijet vara, zašto je svak tako neiskren prama meni'? Zar je zbija potreba, da svijet bude lažac i moja mati s ninie? Л Bog? .... „Оп će te pomoćil" kaže mi mati. Vara li me on? Hoće ti me pomoći?... i opet zakaš^e, a ja ga slušam oborene glave i muku mucim. — Ne moj, brate, prijateju dragi! Ne moj da se zanosiš u take misli. Ne boj se! ozdravićeš. — Brate! Prijateju dragi!. .. ha, ha.. .. Zar je prijatelstvo i bratstvo u varanu? .. Putem me sreta prijate], pa me pozdravja nekako nehajno; gleda me ćudno, ispod oka; a ja mu nijesam ništa na žao učinio. Ako su nih đvojica, okreću se poslije za mnom i nešto šapću. Žale li me to? A zašto me žale, ako imam ozdraviti? Zašto me varaju ako mi je mrijeti? O svijete, lažni svijete!... — Cuješ prijatelu! reče mi najednom, nekako dostojanstveno. Vidiš li ovo široko more, ove kitnaste bore, pa i ova goia brda naokolo. Kad bi ovo sve moglo da progovori, znam da bi me i ovo varalo, a ja bi svakome odgovorio: „Ti si lažac". Stane malo, zakašje, opjune i opazili kako je izbacio malo krvi. Sve me je ovo stezalo oko srca. Gutao sam slinu da se ne zaplačem, aii ne mogoh izdržati. Suza navri i prolije se. Nijesam je mogao sakriti, jer je on to prije opazio. — Ti plačeš? . . reče mi. Gle ove knige, ovo su Brankove pjesme. Najmilija mi je ona „kad mlidija umreti". Ah, zašto nijesam pjesnik? Zašto nijesam Branko, pa da zapjevam кб grom, i zacvilim кб guja u procjepu, te da prepukne srce ovog iaživog svijeta, da mi i studeni kamen proplače, jer bi jedino ta suza istinu govorila, ona me ne bi varala; a cio svijet, samo je — lažac! — Prestani prijateju; rekoh mu. Ne govori daje, jer će mi srce prepući. Ne moj, dragi, da samo o zlu slutiš; ti ćeš ozdraviti. On me uhvati pod ruku, da se krenemo kući, ne progovoriv mi ni riječi, već me samo oštro pogleda, a iz pogleda sam mu čitao riječ: lažac.