СРЂ

— 86 —

dvoje nih stanovaše onda Lucija Boškova a u trećoj momak rečenog Mata, prodade te dućane Iliji Tvanovu Veselieiću za 292 dukata. Tada na zapadu ovijeh dućana bile su još razvaline, a na jugu i na sjevem opet po jedan dućan'). Na Luži. gdje je bila glavna straža, bilo je one veeeri više vojnika sa svojijem kapuralima, kao što je bio kapuro Rado Antunov, vojniei Marko Zlovecera i Petar Pujiz. Ivapuro Mato Zibilisko, kapuro Nikola i drugi vojniei bili su na Luži ili u Dvoru na raspolagane Knezu. Između ostalog oružja imali su oni i onda oštroperca (alabarde), a oko ure noći su (đajbudi kapurali) vecerivali u Luži. O Radu kapuralu znamo dajebio oženen i da je stanovao na Pilama god. 1673-4, jer je tako zabileženo u prijepisu pučanstva. Knez je bio sveđ u Dvoru za državnu službu a još u vecer su se vlastela šetala ili sjeđala pred Divonom ili pod Dvorom, ili su sjedala prcd kakvijem dućanom. Tu bješe kadgod i druge cejadi okrom vlastele. Tako bješe i one večeri 2. septembra 1672; trojica su sjedala pred Bonemelievijem dućanom, a bilo je tu i više Judi zagrnutijeh, kako što su bila zagrnuta i dvojica, koja su stala prislonena uza dućan Jakoba Grbavca. Od one trojice, koja su sjedala pred Bonemelievijem dućanom, dvojica su bila dva vlastelina, dva brata, Stijepo i Frano Tudizić (Tudisi), koji su imali i nadimak Šilinovići, a treći i ako je bio vlastelin, ostane nepoznat. Braća Stijepo i Frano Tudizić bjehu nemirni i siloviti Judi i prije i poslije ovog događaja. Stijepo nekoliko godina prije otme jednoga zidara Sabu Serafinovu Zamani, kad je ovaj bio časnik nad gradnom „ Dvora", te kad se Zamana potuži пн negovo nasije, Stijepo navali na n uvrjedama. Frano, hegov brat, 8. februara 1673 zatvoren je u tamnicu, jer se bio svadio

') Mattheus Illin de Risano, comorans Ragusii, sanquani ille qui construxit tres apoticas, positas in platea in faciem Lodiae , loco dicto megliiu segliaricarn, ab ipso de lignis et tabulis edificatas, in duabus ad jjraesens habitat Lutia Boskova et in tertia famulus dicti Matthei, quarum trium apoticarum confines esse dixerunt ab oriente viam comunis, et occidente ruinas, ab austro apotecam Petri Barbitonsoris, a tramontana vero apotecam Nicolai Caudidi cessit Eliae Io. Vesselicich, eo quia habuisset et recepisset a dicto Elia Vesselicich ducatos ducentum nonag'inta duos de grossis 40 pro ducato.