СРЂ

— 151 -

koga hoće, onđa moramo pognuti glavu pred fatalizmom, pred sudbinom svojom! — Vrlo dobro; ali odobravajući to, mi odobravamo mane ncgo' što se misli. Pa onda, žeja za bojim, ma hako mala bila, dovojna jo, jer mislimo da upotrebom prigodnili sredstava možemo razviti, osnažiti že]u i preobraziti jc u evrstu i trajnu odluku. — Svejedno, makar i takva, žeja vam je potrebna! Ako ne nema, prije svega, ne možete ništa ueiniti! — Talco je, ali mi mislimo prije svega da c'c i same prislalice slobode — vojmm radom fiat — priznati da se ne može čovjek oslanati na odluku za napredovanem koja ne počiva na žeji za napredovanem! Raditi, na dužcm poslu bez voje, ne lubiti ono što se traži da ostvari, znači oduzeti sebi svaki izgled na uspjeli. Da covjek dođe do uspjeha treba lubavi, žeje za negov posao. Ako je nema, onda je osuđen bez priziva. — Mi usvajamo tu dilemu, rekosmo. Jeste, žeja je potrebna; nema li žejc da svladamo sebe, nema ni slobode! Ali mučna djejstva tc sudbo pogađaju samo jednu kategoriju Judi, koje i pristalice najapsolutnije slobodne voje smatraju kao unaprijed osuđene nesrećne jude. Kategorija tih Judi slaže se s grupom onih nesrećnih luđaka koji boluju od moralnog ludila. Mi usvajamo, i ako ne možemo to đokazati i jedino zato što nijesmo nikad čuli za negativne slučajeve, da će ma kakova čovjeka, samo ako nije lud, kad ga upitamo, da Ji voli biti ono što i Pasteur ili drevna pijavica, odgovoriti, da voli biti ono prvo. I to je jedan 'postulat, to je naš postulat. Ko će da ga osporava? Koji poznaje Jude apsolutno neosjetjive za slavu genija, za Jepotu, za veličinu duševnu? Ako i takva stvar postoji ili ako jc postojala, meni je to sve jedno. I kad je moj postulat siguran, a siguran jeste, za većinu čovječnih Judi, to je meni dosta. Cim jedan čovjek prctpostavja Sokrata, Regula, Vensena dc Pola, kakvoj rđi Judskoj, to je dovojno. Pretpostavjati podrazumijeva i vo\eti, žejoti. Ta že]a, ma kako bila prolazna, može sc zaštititi. ojačati. Ako je čovjek usavršava ona će rasti, pa će se vještom igrom psilioloških zakona preobraziti u mušku odluku. Tako će iz jednoga zrna koje je ručak mravu, izrasti veliki orli koji prkose buri.