СРЂ

— 182 —

SITNICE IZ DUBROVAČRE PROŠLOSTI. — A. Vučetić. —» (15) Umorstvo Vinćenca lekarnika godine 1677. Bilo je 1677. godine maja mjeseca. Dum Nikola paroh od Konala i Grruža bješe veoma star. Nijo se mogao kretati. Bolovao je od uloga. Vajda je stoga imao zamjenika, dum Vicka podparoha. Dum Nikoiu služile su dvije sluškine, Anica, kc'i Batalanova i Margarita kci Маге Dominkove. Kuća dum Nikolina na Konalu u jutro 27. maja bješe puna službenoga svijeta. Bilo se ondje blizu nešto dogodilo prošle večeri, 26., dva sata poslije ure noći. Tada Vinćenco, „spičar" (Jekarnik), šetao se s Jozefom Đujanijem (Giugliani) po Konalu. Neko ga iz puške smrtimice pogodi. On se sruši na zemju, te se vajaše na putu u krvi. Anica i Margarita dođu mu u pomoć, i odnesu ga ili odvedu u Dum Nikolinu kuću. Ranenik sada tu u jednoj sobi ležaše na posteli u skončahu života. U sobi su ono jutro biia dva malovijećnika, dva suca da vode pravdu o zločinu, t. j. gospar Martolica Medov Červa i gospar Mato Đivov Gundulić, sin pjesnikov; pisao im je kančilijer Markantonio Sabaci. 'U kući je bio s nima zdur Miho sa šest barabanata. Tu bješe i Paolo Boirio (Provio?) vidar, da konstatuje stane ranenika. U parohovu susjedstvu stanovao je Luka (Cešle?) Petrov s nadimkom Djevojčica. On je u prijepisu pučanstva god. 1673-4. zabiježen kao Luka Petrov sa ženom i odraslom kćeri. Kći mu tri godine poslije nije bila više kod kuće, jerili se bila udala, ilije bila umrla. Žena mu bješe Pera, a maja 1677. od slcora bješe mu sluškina Nika Pupulina Antunova, prije u službi gospara Nilca Zamahe. U Petrovoj kući živjaše od malo dana i neka Kata Kačulica. Ni Pupulina ni Kačulica nijesu bile na dobru glasu u susjedstvu. Ako je Luka bio Oešje, kažemo ovako, jer iz zapisa ne možemo da to za stalno znamo, tada je u hega stala prije neka Anulila, koja također nijo bila na dobru glasu. Vinćenco, koji bješe na umoru, izjavi sucima, da nije poznao ni jednoga od ubojice, i da nije živio u neprijatejstvu s nikijem.