СРЂ

- 186 —

učestvovali su u take šale. Tomazo je bio pozvao Vinćcnca na večeru 26. maja. S nima večerivaše i Đovani. U dvije ure noci budući se dovečeralo, Vinćenco se oprosti s domaćinom i Đovanijem i ustane govoreći Jozcfu; Hodimo se prošetati put Konala". Vinćenco mu odgori: „Andamo" (mjcsto andiamo ital. = hajdemo). A sam otac naputi Jozefa da prati Vinćenca. Ali onaj promisli unaprijed za sigurnost obe dvojicc i zaište fencrić. Pošto fenerića nije bilo u kući, Jozcfo pođe, te ga uzmc u zajam od Dum Andrijc Pontarighi. Zatijem se obadvojica oboružaju. Jozcfo uzme samo tanko drvce a Vinćenco iz svojc kuće đonese paloš i tada se upute put Ivonala (od vode). Setajući se šalili su se jedan s drugijem, te će Vinćenco nadovczujući na prijašnu šalu s Tomazom kazati Jozefu: „Znaš Ji, gdje Anuhla stoji, što je stala u Miha Rejova?" A Jozefo mu odgovaraše: „Ne znatn". Ova Anuhla, po pripovijedanu Anicc Patalanove i Margarite Dominkove, stanovala je onda zajedno sa drugc dvije ženske, na dobru glasu, u Luke Češje, o kojem se može sa vjerojatnosti reći, da je bio onaj isti Luka Djevojčica. Da u ovoj šali nije bilo ništa ozbilna, kazao je poslije sam Jozefo. * * * Vinćenco, regbi, sam nošaše fenerić. Oni dvojica ovako se razgovarajući i hodeći zajedno, dođu do poviše kuće gospe Ore uprav do prvog nugla vrta Giganti. Tu Vinćenco ugleda isprijeka nekoga koji nosaše fenerić, te će Jozefu; „Епо onamo intijernice suproć nami." Ali Jozefo je ne ugleda. Kad oni stupiše malo naprijeda i dopriješe do uličice, koja se nalazila poviše vrta Giganti, neko im obrne svjetlost u oci. Tada i sam Vinćenco obrne svjetlost svog fenerića put onoga trećoga čovjeka. Svjetlost tuđega fenerića zabliješti Jozefa i on odmah podigne drvce, što je imao u ruci, da se brani. U toliko puknc puška. Vinćenco trgne paloš i stane mahati s nim i udari pet, šest puta napadaca, koji nosaše fenerić i bješe ispalio pušku. Napadac se sruši na zemju, ispade mu fenerić iz ruke i klobuk s glave, što se razabire iz toga, što je dao poslije, da mu se donesu s puta, te stane moliti: „Nemoj brate Vinćenco, prosti mi, što činiš?" Po svoj prilici nije ga Vinćenco tukao samo