СРЂ

188 -

(makne rukama), kako cla hotijaše staviti rvke na jnstolu". Jozefo se prestraši i pobjegne sa slugom, ostavi kona i pripovjedi stvar gosparu Ivanu Grediću. Ovaj mu гебе; „Tebi se to imaginalo (to se tebi tako cinilo); to nije ništa, pođi svahako". On iznova pođe sa slugom, da ište oca. Ali ga ne nađe i vrati se u Vinćenca. Tu su tada nastojali, da mu zaustave krv, koja je tekla sprijeda i straga. * * * Ono vece, kad se dogodi umorstvo, Luka Djevojcica i negova žena bjehu već u posteli. Ali prijo no što puce puška, Nika Pupulina робе protiv svog običaja pospješivati gospodara i ženu mu, da idu spavati i zato Pera Lućina pripovjedi sucima: „Prije nego su sparale (pukle) arkibužate (hici iz arkibuža, iz puške) pospješivala je da idemo leć, što nigda nije prije bilo običaj solečitat nas (pospješiti nas)". Kad su supruzi bili već u posteji, Luka ćuje, da se otvaraju neka druga kućna vrata. Ukori Niku i kaže joj : „Pođi mi s vragom iz kuće, udi\e sjutra, ne ću da mi veće ovdi stojite, er ne ću da mi se kuća u noći otvara." Kad pako ćuje govor na po|u, ustane iz posteje, otide na ona druga vrata i nađe da su otvorena, a došavši do nih susrete Niku, gdje dolazi s pola. Nika bješe izašla iz kuće da govori s jednijem od ubojica, koji je hotio da mu dovede Katu Kaćulicu, a možda da je on tu bio došao i zbog same Nike. Nika ipak isprića gospodaru, da je drugi razlog naveo da izađe na dvor. One veceri ubojica daruje Niki trideset i možda i više „dinara". Tek kad se Nika vrati u kuću, pukne puška. Luka i žena mu ćuju oba hica i još druga tri iz da^ega; po sata kasnije ćuju također i žamor u Dum Nikolinoj kući. Ali mjesu znali uprav, što se dogodilo, niti su od straha izašli na po}e da vide što je. Tek u jutro dode u hih neka Jeluša Budijenova i kaže im: „ Ubili su sinoćka Vinćenca spičara (Jekarnika)." Tada su tek Luka i žena mu znali, što se prošle noći dogodilo. * * * Pošto puće puška oba dva puta, neko zakuca na vrata Luke Djevojćice i stane zahtijevati da mu ih otvore i kazivaše: