СРЂ

— 190

đruga mu, te joj on preporuči, da ne pripovijeda nikomu, što se dogodilo. * * * Suci, koji su vodili pravdu, pošalu 28. maja gospara Nikšu Lukšina Sorga, jvoćnog kapetana, sa šest barabanata nalogom da ištu ubojice i gdje god ili nađu, okrom u posvećenom mjestu, da ih uhvate. Ali se kapetan povrati izvještujući, da ih nije vidio, ni našao nigdje. Tada suci pošaju zđura Rašicu, opet sa šest barabanata, da pođu preko Konala u Gruž i da uhvate ubojice gdje god ih nađu, okrom u crkvi, te da ih đoveđu u tamnicu. Kad se zdur vrati, izjavi da je bio s barabantima u Gružu i da je vidio ubojice zaklonene u crkvi sv. Križa i stoga ostavio četiri barabanta da ih čuvaju. Suci pošaju istog Rašicu i po Katu Kaculicu, ali je ne nađe; drugi ga put pošaju sa šest barabanata, ali je već bješe nestalo, kako smo već lcazali. Isti dan pušteni su poslije iz tamnice lcao nevini Luka Djevojčica, Jozefo Đujani i Nika Pupulina. Malo vijeće pozove 4. juna ubojice na sud; sedam dana poslije, to jest 11. juna pozove ih u tamnicu kao krivce i dade razglasiti poziv. Ubojice su ovako izgledale. Oba dvojica bila su viša nego Luka Djevojčica, ali je jedan bio mnogo viši od drugoga, bio je crne i rude kose i „bačalasta" obraza i visok. Oba dvojica bili su u gospodarskom odjelu. Mani imao je crnu „velatu" a više tamnu, mal ne crnu. Luka Djevojčica i negovi ukućani znali su ime i prezime i nadimak onoga manega, koji je bio u crnoj velati i o nemu su kazali, da je to bio Luka Lafičin a za drugoga nijesu znali nego ime očevo, i kazivali su da je to bio Marinov sin, te su ga malomu vijeću opisivali po stasu, kosi i obrazu. Ovaj drugi imao je dva brata. Malo vijeće dade dovesti pred Niku Venedikta, ubojičina brata. Ali Nika izjavi, da on nije onaj, niti da je ubojica onaj drugi brat, koji je oženen za Pavlu. Tako sc ustanovi koji je od tri brata ubojica. Malo vijeće ne ispita, niti doznade, zašto su ubojice bili ispalili pušku na Vinćenca i nije moglo ispitati krivce, jer su