СРЂ

- 194 —

normalno; a ono što zovemo obicno, to je — obrnuto — sasvijem čudno, abnormalno. Ne živi li covjek pored divnijeh čudesa, što ih razmetna priroda neiscrpnom silom svakoga trenutka na negove oci pravi, i ne drži li vajda čovjek ta čudesa kako nešto sasvijem obično, i ako ih shvatiti ne može? Koliko mi je puta zatreptio preziran posmijeh na usnama, čujući kakvog zelenog blečinu, koji svoju uglađenost i svoju liboralnost duguje Brockhausu ili Мауеги, gdjeno vas uštapjen i pun atme dostojanstveno protestuje u ime „zdravoga razuma" n. p. proti Lazarevu uskrsnuću ili čudu u Kanama! Ouda, što ih Judski um izumi, proste su djetinske zagonetke kod pravijeh čuda, te nam priroda, ova mučajiva i studena sfinks, na gonetane pruža. A ipak, onijem se opire naš duboki razum, a ovijeh se ni ne stavja naša plitka bistrovidnost. Pa gdje su ti ona pusta protivurječja i grdne apsurdnosti, na koje svakijem korakom nastupamo i što svalcog časa opravjamo, a da ih se naš oholi zdravi razum, nadrt logikom, i ne osjeti? Evo ti n. p. ono oglašeno stvorehe i oruđe uma — naš jczik; viđi ga, kako je vaskolik prožet protivurječnijem oprekama. Zbori o apstraktnom pojmu, služićeš se konkretnijem; zbori o konkretnome, služiceš se apstraktnijem. Pa što za to? Mi smo na lcongresu prihvatili svečano riješene, da sve ono što ne možemo shvatati, biva što ne možemo ukliještiti u uske granice razuma, to ne ćemo ni priznavati, već ćemo prosto poricati. To je riješene stupilo na snagu kano općeniti i za svakoga obavezni zakon, što je doista vrlo praktično i udobno, navlaš za nihil habentes, koji — kako znaš, fala Bogu! — prave na ovom bijelom svijetu ogromnu većinu. I^ubav je dakle metafizička pravica. No da se boje razumijemo, red je da se i o metafizici izjavim, lcad sam je već s pojmom lubavi spleo. Ako sam definiciju ]ubavi nazvao i sam čudnom, tad, došjednosti radi, vaja da definiciju metafizike nazovem protivulogičnom. Viđi ti, imam li pravo: „motafizika je shvatane nečega, što se shvatati ne da". To bi bilo, recimo, u apstraktnom, u psihičnom pogledu. U konkretnom, u fizičnom, u znanstvenome ili praktičnome, kako ćeš ga zvati, evo ti druge: „metafizika je opis nečega, što se ne da opisati". — „То isto, samo