СРЂ

- 301 —

đokazanijem zakonima i ne poda nam stalnijeh zakjučaka, romanopisac je ne smije upotrijebiti. Sto je slobođno Lombrosu i Ferri-u, nije nikako opravdano u Zolinijem romanima. Varao bi sc, ko bi mislio, da su Balzac i Flaubert pomoću milieu tcorijc stvorili vrsnijili djela. Oni su nastojali posvetiti entourage-u svojijeh osoba (osobito FJaubert u Madame Bovary) veliku pomnu; a površnom motriocu moglo bi se činiti, da su potpuno dokazani odnošaji mcđu ambijentom i individuom. Pronicav će motrilac namali opaziti, da dok u Balzalcovijem i FIoberovijem romanima milieu igra glavnu ulogu, taj isti miliea ne dovodi nas do stalnijeli zakjučaka, jer razne osobe pod istijem ambijentom protivno đjeluju. Zolina je jedina svojina, da je on prvi zamijenio riječ „realizam" s naturalizmom". Negov pako naturalizam prelazi svaku granicu umjetničlcog ukusa. Zola se morao uvjeriti, da patologija nije kadra pružiti umjetnosti dobar sujets. Ja priznajem, da se umjetnost ne da shvatiti bez istine; ali treba upamtiti, da judska istina nije izuzetak samo fizičnog i moralnog svijeta. Realnoj istini odgovara psihološka istina, kao što materija duhu, izvanski svijet unutrnemu. Glavna mahna Zolinih romana sastoji u tome: što je cijenio, da nam umjetnost mora predstavjati samo izvanski svijet, i to lošiju i pokvarenu stranu negovu. On je prezirao svaku psihologiju a psihologija je neophodno potrebita svakome društvenome romanu. Koja razlika među Zolinim naturalizmom i onijem: Tolstoja, Dostoje^vskoga, Dickensa i Eliota. Zolin naturalizam prelazi također i granice vjerodostojnosti. Ta eto nam n. pr. slike francuskog sejaka u Zolinom romanu la Terre. Vjerodostojnija je slike Sue-ovih isusovaca, Dumasovih mušketira, pa i Hugovijeh Burgravista, od Zolinog sejaka. Osamlene činenice pojedinih individua jednog staleža, ne smijemo prenijeti na cijelo }udstvo ili stalež. Odatle slijedi, da je Zola bio vrlo loše sreće na pozornici. Propade na kazališnijem parketima; Therese Requin, Heritiers Rabourdin i Bouton de roses, Nanu je jedva spasao Busnach. Zola je morao sam promatrati društvo, a ne crpsti podatke za svoje romane iz raznijeh khiga, novina i sudbenijeh parnica. On je tvrđio, da su negovi romani produkat višego20