СРЂ

— 305 -

SlTNfCE IZ DUBROVAČKE PROŠLOSTI. — A. V u č e t i ć. — (16) Opet Marojica Kaboga. Otkada jo „Srđ" dcmio silnice o marojici Kabogi, sinula jo svjetlost oko nckili prilika ncgova života. Nešto je novo donio u Uskrsnom prilogu „Pravc Crvene Hrvatske" br. 6. ove godine gospodin N. Đ. a nešto ću novo i ja pripoviđeti. Po podacima pomcnutog pisca, Kaboga se za stalno rodio 1630. godinc (možcbit 5. sijccna), jcr pop, lcoji je na koncu 1692. godinc pisao biješku o negovoj smrti, kaže da je onda Marojici bilo po prilici 63 godine i tako bi imao pravo Gagliuffi, kad je u „Gcilleria dei Ragnsei Illustri" (galcrija glasovitih Dubrovčana) god. 1841 pišući Marojičin život tvrdio da se Kaboga rodio 5. siječna 1630. Iiua i drugi dokaz da se on ove godine rodio, jer u zapisu jednc pravde, koja se vodila god. 1680. i o kojoj ćemo poslije štogod pripovjediti, kazato je, da je onda Marojici bilo 50 godina. Znamo da je on pct godina prijo velike trešne bio počinio umorstvo pod svodovjem dvora i da je bio našao utočišto u nakapnici Male braće u Dubrovniku, iz kojo bi odveden u tamnicu u Dvor, gdje je ostao do iza trešne. Stoprv kad se grad sruši, Marojica se oslobodi tamnice u Petak Veliki, to jest dva dana iza trešne. Da je izišao iz tamnicc u Petak Veliki, sam je pripovijedao prigodom, kad se god. 1680 vodila pravda da se ustanovi, kojega su sveca neke moći zamotanc u nekom rupcu u kapitolu, t. j. u zbornici otaca Domenikanaca u Dubrovniku. Onda iza velike trošne pojave se druga dva biča da upropaste gore Dubrovnik; jedan je bio požar a drugi su bili lupeži, stranci i DubrovČani. Požar bješe tako strašan, da „Dubrovnik se ucinio, „Kako jedna peć goruoa". To pripovijeda u Dubrovniku Ponovjenu Palmotić (XIII. pj. 90 kit.). Strašna vatra bukne i u Gospi Velikoj, tako da je sva