СРЂ

— 362 —

i predata Popovima, crkvu je đarovala zavještajem puku Slanoga neka vladika od kuće Benešine, sa nekoliko zemje na uhar Paroha, a nu puk, jer je bila preveć malena, poslije poveća sa jakim nastojanem prošloga Paroha Gosp. Dn. Marka Letunića, kojemu narod za harnost dozvoli da mu ostane urezano ime na uspomenu, izviše vrata u proceju crkve t. j. „Ovu tebi crkvu, o sveti Vlaho, ogradi i pokloni Paroh Letunić sa svojim pukom". Crkva pak Malobraćana, koja je bila parohijalna u prošlosti, ne samo za Slano nego za cijeli gorespomenuti predio, glede gradevine je prekrasna, dobro uresom proviđena, a ima ukusne oltare, a među nima je oltar Sv. Frana, što je prava divota slike, radna je od Luka Giordano. Crkva ima svoj natpis u pročeju u prilog plemićke porodice Gradića, a taj glasi: »Đono Gradić davni plemić i dika Grada, otac dvaju sinova, Matije i Marina, koji srdašnošću i rijeci na slavu su bili otagbine, pravi slijediteji oceva poštena, zidaju tebi u slavu, o sveti Jerolime, ovaj hram; primi ga Sveče, i na mo^ena pristani. A vi sveštenici, kojima se za buduće daje u porabu ovo svetište, spomenite se otaca i unucadi preko molitava i hvajena Boga često i do vijeka — 1420.« Dobrotvori su spomenute crkve bila rečena gospoda Gradići i Ive]a Ohmućević, a nihovih uspomena ima tu mnogo. Oprostite što vam odmah nijesam odgovorio, to je bilo upravo nehote, jer me mnogi domaći poslovi zaprijeciše; ali ako me još nađete sposobna, dostojte se zapoviđjeti mi, dok sasvim štovanem kažem Vam svoje dužne poklone, te preporucujući se molbama, pun odanosti biležim se Mnogo Pošt. Vaš Očin. Slano 2б Septem. 1769. Prepodn. i prepošt. Sluga Melko Ive}a Ohmučcvić ). *) Ovaj Ohmučević je potomak prostrano kuće istog prezimena, kojom se najviše bavio prof. Geleieh u djelu „Conti di Tuhe^". nije bio ožeiien, živio je na svojemu imanu u Slanomu, bio je rođeni brat babe Pavle, sadanijeh našijeh građana Doktora. Antuna i Jera Pugiiezi.