СРЂ

— 376

ŠPANOLSKA SALA NA VI. UMJETNIČKOJ 1ZLOŽBI U MLECIMA. — Špiro J. Gerun. Ovogodišna umjetnička izložba u Mlocima razlikujo so od dojakošnih u tomo, što so nije ogranieila samo na proizvođe talijanskih umjetnika, nego je dala pristupa i stranim umjetnicima. Tako je ta izložba postala međunarodnom, a pristupišo svojim prilozima, osim italijskih, još i francuski, švedski i magarski umjetnici. Izložba se diže na krajnem izdanku ovog divnog arhitektonskog ostrvja mletačkog, u sredini bujnog zelenila, u javnim vrtovima. Umjetnički radovi podije]eni su u razne sale, od kojih je polovina prepuštena stranim umjetnicima dok je druga polovina rezervisana za talijansku umjetnost. Među salama, osirn francuske, koja dekoracijom i samim izloženim prcdmetima zadobija bez sunme najveće simpatije posjotilaca, ističe so špa nolska sala. Sala, u koju su smješteni radovi iz špaiiolskc umjetnosti, ne odlikuje sc nikakvom osobitom dekoracijom. Tapeserija na zidovima odiše nekom toplom intonacijom, koja se protežo i na svodove; u sredini nalaze se stolovi a zimzeleni nadopunaju opravu sale, kojoj nadovezuju izraz grede na vratima, vratnico u izdjelanom drvetu i daske sa išaranim prugama. Ali nam španolska sala pruža prizor, rijedak u modernoj umjetnosti, prizor čitavog kola djela među sobom vezanih ne sanio višo ili mane slučajnom blizinom ili prostom zajednicom etničkog porijekla, nego, šta više, vezom estotske zajodnice. Izuzetak, naravno, čine nekoji umjetnici, kao Anglada, Sorolla, Rusinol, Gandara i još pogdjekoji mani, dok se veći dio slika idejalno grupišo kao sporedne zvijezde oko centruma planetskog sistema, oko „Cuvara bikova" i oko „Starih kuća u Haru", dvije snažno slike, kojima Ignat Zuloaga i ovo godino potvrđuje živu i moćnu jačinu svoje umjetničke žice. U stvari i strogo uzevši ni ovo se ne bi moglo nazvati škola u pravom i istinskom tradicijonalnom značenu te riječi.