СРЂ

lima a no, djelima svojih predaka, on trcba da Iraži bogatstva u osjećajima, a ne u nasledstvima. Možete zamisliti, kakav jc ostao knez na te riječi! On, koji se grozio tili Volterovih i Rusovih teorija, što su u to doba počele prodirati i u Dubrovnik. Zar on da dade svoju kćer pučaninu?! — Ne gosparu Ivo, od toga ne može biti ništa, nemojte da^c ni govoriti; žao mi jo, ali Vas moram odbiti. I naš siromah Ivo iziđe iz kuce sav uzbuđen i pogružen. Marica ga je čekala kao obično u gradini, i kad ga ugleda, viđe da se nešto dogodilo. On joj pride i prikrivši lice rukama rečc: „Tvoj otac nc će da budemo srećni!" Ona mu stište ruku i tješeći ga odgovori mu: — Ali me ti nećcš ipak ostaviti, Jubićeš me uvijek, je li? Zakuni mi se da ćeš mi pomoći da svladamo sve prepreke, dok na pos]etku rie pobijedimo. Ivo je pojubi i pobježe tužan, skoro u očajariu. Sad mu je već oduzeto i ono malo nade što je imao. Iz častolubla otkaže odmah knezu Lukši službu, i ako je znao da će zbog toga teže moći da sc sastaje sa svojom milom Maricom. No ipak su oni nalazili sredstva i načina da se sastaju. U veče po zalasku sunca kad bi se zvijezde pojavile na horizontu, Marica bi sišla u gradinu a Ivo bi preskočio ogradu i poletio joj u naručje. Tu bi joj otkrio svoju bonu clušu, ispričao sve jade što ih snosi, i po neki put dao i koji zračak nade. Marica bi ga slušala ushićeno gledajući neprestano u riega pa bi ga zagrlila, na što bi on izgubio glavu. Siromah Ivo, on nije mogao ni slutiti kakvu jamu sam sebi kopa, u koju ćc skoro da upadne. Osjećaše iz dana u dan da sve većma Jubi svoju Maricu. Kad bi stajao blizu lie, pojurila bi mu krv u glavu i bio bi izvan sebe. U zanosu pritiskao bi djevojku na grudi, usne bi svoje prijubio rienim, lcoje se grčevito stiskahu pri tom pritisku i u takom zanosu strasti, koji ne da mira, koji ne da odmora, koji uzbuđuje čovjeka, dao bi rado svoju glavu. A i Marica izgledaše da živi samo za riega i da se čisto u ri pretvorila. Jednoga dana, kad ne bješe nikoga kod kuće osim blesaste majke, Marica uze Iva za ruku i odvede ga u svoju sobu,