СРЂ

— 481 —

g. ima jedan sonet Fortisov. Po prijatejskom saopćenu učenog g. N. Barozzi iz Mletaka, u rijetkoj knizi iste vrste koja se čuva u domaćoj mu knižnici, ima vrlo lijepa pjesma od 149 stihova potpisana: „padre Alberto Fortis, agostiniano". Knizi ie naslov „Oomponimenti poetiei pelle nozze Cappello-Donado" Mleci 1768. Ovim se donekle pokazuju negove sveze — još dok u manastiru boravlaše — sa kniževnim krugovima mletackim, a i s odabranijim vlasteoskim porodicama. Zivotopisci паш govore opširno ne samo o Fortisovoj darovitosti, o umnim negovim sposobnostima i živahnoj mu ćudi, nego i o duhovitosti negove matere, kao i o prisnim prijate}skim vezama znamenitog onda opata M. Cesarotti-a s negovom porodicom. Naprotiv, zaboravlaju saopćiti nam i najbjeglije podatke o hodu negove kniževne i znanstvene^'naobrazbe; o uzrocima negova istupana iz Augustinova reda, pa i o vremenu toga zamašnog u hegovu životu događaja. Ipak, po drugim izvorima i saobražajima. neće teško biti ta glavnija pitaha bar približno ocrtati. Pošto je Fortis od podraslićkih godina pa do zrelije mladosti — vidjećemo niže, do svoje 28-e ili 29-te god. — proveo u redovništvu, jasno je da jo u duhovnim zavodima dobio i svoje ugbeno obrazovane. Poteže je ipak riješiti pitane o negovu učeničkom bavjenu prirodoslovnom strukom, na kojoj je radio, kao uceni istražilac, za sve vrijeme svoga docnijeg slobodnog života. Poznato je da za prirodoslovne predmete nema mjesta u programu duhovnih učevnih zavoda. Regbi ipak da u vrijeme Fortisovo crkovna vlast nije pravila teškoća. onim duhovnicima koji su i ш te naučne struke imali naklonosti. Ta među osobama, lcojima Fortis posvećuje pojedine glave svoga „Putovana po Dalmaciji", naliode se i dva opata, koji u javnim višim zavodima sjeverne Italije zauzimahu stolice prirodnih nauka 1 ).

Abbale G. Dr. Brunelli, professore dissegnato (sic!) di Storia Naturale nell'lstituto di Bolog'na (Viaggio I. i33.), Abbate Lazzaro Spallanzani, pnbblico professore di Storia Naturale nell' Universitž. di Pavia (ib. 2'. >