СРЂ

— 433 —

ili 28 godina. To je doba života, kad je običtio nad mladim klerikom vee pred koju godinu bila izrečena svečana formuia: tu ез sacerdos in aeternum .. . Bio je on dakle već tada po svoj prilici redovnilc-sveštenik, kome sekularizacija dade svjetski značaj. To nam potvrđuje i više privedena titula „otac" a i ona „opat" 1 ) koja se često sreta i na čeonom listu negovih djela. Sada nam je i pitane o dvojakom imenu jasno. Alberlo je redovničko ime, pod kojini je on već poznat bio u kniževnom svijetu, te ga je po svoj prilioi zato i pridržao, dok Giovanni Battista, kršteno mu inse, izvan porodičnih krugova, malo je komu i poznato bilo. Negovo prvo nama poznato javno djelovahe, pošto steče slobodu, bilo je putovahe, kao što i doiikuje otvorenu, okretnu i nemirnu duhu. Naravno, to bješe naučno putovaue zbog tražeha, izueavana, opažana, opisivaha pojava koji se ticahu naučnih predmeta koji ga najviše zanimahu. Zbog naklonosti negove k putovanu, mnogi ga i ne nazivahu inače do „filozofomputnikom". Najprva putovana Fortisova bijahu posvećena našim primorskim zemjama: jedno po Kvarnerskim otocima Cresu i Osoru 1770. g., a drugo, 2-3 godine đocnije, po sjevornoj Dalmaciji uzduž i poprijeko. Otuda proistekoše dvije knige: a) „Saggio di osservazioni sopra ie isolo di Cherso ed Ossero". Mleci 1771. 4°. b) „Viaggio in Dalmazia", također u Mlecima 1774., u dvije sveske in 4". Ova se dva djela smatraju za najboja od svega što je Fortis napisao. Opažana se po Kvarnerskim otocima odnose, povrli geografskog opisa, historijskog pregleda i epigrafije, najviše na pojave na polu prirodoslovla i nemu bliske agronomije. Ali, na što on, regbi, najveću pažnu obraća, to su: fosilne ') „Abbate" j e, po francuskom primjeru, titula veoma rasprostraiieua među učenim popovima u Italiji onoga vremena. U Francuskoj je bila taka množina „abbes hors abbaje", da su ih već dijelili na nekolike kategorije, ne svagđa odveć laskave: abbe declasse, abbe en herbe, petit abbe, petit collet etc.