СРЂ

— 451 —

I. Dubrovnik, 1 Januara 1870. 7 ura. Pozđravjam Vas iz ovoga grada koji me ,je орбагао. Izgubio sam san, jer sam bio đosađ . . . . ne biste vjerovali: na igranci, gdje je bilo osamnaest gospođa, među kojim četiri prelijepe; u mjestu ih ima više od cetrdeset koje se mogu prikazati u biranu društvu. Pjevane, koncerat, igra, za mene koji nemam uši za muziku, ni noga za igrane! Tek je zabava započela, dvije sobe su se napunile vlastelom; raskoš je Judi i žena dostigla ол^је vrhunac elegantnosti. Dubrovnik je doista jedan od najizobraženijih gradova Italije') i ko je vidio i poznao druge gradove dalmatinske, ne može ga vidjeti i poznati bez snebivana. Učtivost ovoga slobodnoga naroda dolazi dotle da je imaju i „zoccolanti" a Vi lijepo znate da su oni posjedni izraz nevaspitanosti 2 ). Duševno je obrazovane ovdje posve općenita stvar, i ima gospođa koje razumiju dobro latinski, a i'rancuski govore prelijepo mnoga gospoda i neke od odličnijih gospođa. Utjecaj mudra ustava pruža se i niz državu i po selima, gdje se ne vidi krpa ni prjavštine. Sluškine su skladne kako nigdje, i na trgu dubrovačkom nema dva odrpanca na sto seJaka. Zemjoradna je vrlo dobro upućena po selima, čistoća vlada u gradu. Riječju, ja ralazim prelijepim i krajneg poštovana dostojnim ovaj kraj, te da sam sam, zaustavio bih se ovdje barem mjesec dana. Nepogodan vjetar prinudio nas je da jedan dio puta prevalimo na mazgama preko vrletnih brda. Tako smo prispjeli u Ston, gdje su nas knez i biskup obasuli svakojakom pažnom. Knez nas je počastio lovjenem kamenica u krajnem zakutku neretvanskog zaliva; biskup nas je pogostio u svojoj kući i htio je da bude gotovo uvijek s nama, posjećujući nas u našem stanu vrlo često. Najposlije nas je dopratio do lađe beskrajnom srdačnošću i udvornošću. Sutra ćemo krenuti za Trebine u Turskoj, kamo želi da pođe moj drug, koji se ne nada da će više vidjeti Turaka u nihovu zavičaju, te hoće da se ') Viđi bilešku pod 1) na str. 449. J ) Vidi biješku pod 2) na istoj str. 449.