СРЂ

— 456 —

II. Dubrovnik, 24 Januara 1780. Ja sam ipak još ovdje, a šajke državne nerna . . . ricnia, a da Vam pravo rečem, baš mnogo za nom i ne žaliut, sasvim da me moji posiovi zovu vrlo hitno u NapuJ, i da bi odgađane moglo biti kobno. Ima već tri mjeseca da me nestalo iz svijeta i niko ne rnože pogoditi gdje sam. Možda će me kakav talijanski list biti već proglasio umrvšim na moru. Kako Vi prolazite? kako ste? Cim se zabavlate? kako služite spjetskom ekonomskom društvu? ja ga nijesam smetnuo s uma i ovdje sam dovršio svoju besjedu o gojenu kestena. Kad biste znali kako je ovdje teško biti rjecit (?), pripisali biste mi u veliku zaslugu što sam našao vremena da ga upotrijebim za koji drugi kraj. Oh! ovdje, ovdje ima dobrih, lijepih stvari. Materijalni sastav plemenitoga grada lijepo je ukrašen, pored svega što je nazad sto godina sve bilo propalo od potresa; predgrađa rajska i elegantna uz prkos vrletnoga krša koji je kao okosnica ovoga neplodnoga kraja, obrađivahe zemje neizmjerno boje od svega što je snosno u mletačkoj Dalmaciji, to su prve stvari koje padaju u oci radoznalomu strancu. Formalna je strana kud i kamo boja: kultura vrlo prostrana kod vlastele, stega u narodu, spartansko poštehe u načelima državnijem, neprisijenost i pristojnost za čudo ravnotežno određena u razgovorima.. . Sto hoćete da Vam rećem? Ovaj dobri i lijepi kraj ima sve pogodnosti koje bih rnogao zažejeti u najprosvjećenijern gradu talijanskom, a bez nihovih ucugodnosti i zala. Rijetko sam kad poželio blagodati imana, ali sad bih doista htio biti dovohio bogat kako bih mogao poslati djavolu sve misli o prekarnom nastanivanu, pa da ostanem ovdje. Pomislite, da ja ovdje nijesam naišao, za mjesec dana boravka, ni na najsitniju sjenku neugodnosti, a da su se sve prilike podesne da oslaćaju život urotile i stekle u dobru oko шепе. Netonr sam stupio nogom na zemlu dubrovačke gospode, u Stonu, nađoh razloga da dobijenr preugodan pojanr o kulturi i gostolubju ovoga narocla. Upravnik onoga kraja i dobri biskup obasuše me pažnama bez kraja, premda nijesu nego