СРЂ

— 458 —

Alberto Fortis odlazeći iz Dubrovnika: „Diko zemaja, najizvrsnija od koliko ih god oblijeva val „ilirskog mora, božanstveni Dubrovniče, zbogom! Opora sila „sudbine prekovojna me trže odavde; ali među svetim zidinama „grada ostaje mi duša i srce, gdje sveti zakoni podsjećuju na „drevni Lacedemon, gdje borave atičke Harite i umstvenost. O ,,da bi me kadgod na povraiku mome zagrlila, i napokon ko„sti moje sabranila u svome krilu, slobodna zemlol" Pomislićete lako da se nanizalo i mnogo stihova na talijanskom jeziku. S mjesta spjevani sonet s obaveznim srocima, koji nije sasvim loše ispao, zaslužio je da bude preveden od konta Miha; više s toga što pravedno ocjenuje svojstva jedne pre^ubazne osobe nego zbog unutarne svoje vrijednosti. Prepisujem Vam prijevod i ispuštam sonet, koji ne vrijedi ni u pola; vidite kako nastojim da Vas pozabavim u kaštelanskoj samoći. Spomenite se u ostalom, da ovo činim donekle i iz interesa da budete radiniji 61an Spjetske Akademije. Evo vam pjesmice, a nekad soneta: Ne može te miaao doprit Umrlijem milostiva, Kad se, gospo, prigneš otkrit Jer uzdišuć izmeiiiva, Jak proleće, tvoje lice, Pomast ruse i lubice. Zapov'jedi tad mučeće Gorućega sv'jetla zraka Podobne su svakom smeće Rastjerati bića opaka, Ke ne možc da općuje Gdje se slatki tvoj glas ćuje. Vas zapanen kad se od'jelim Iz blažena tvoga dvora S izbran'jem prijatelim, Gdi nam se u cas večer stvora; Cest je, rečem, dobru obična Sreći mila družbo sada. Sudi: riome je li slicna Pala i Vener bila ikada?