СРЂ

— 496 —

USPOMENA IZ NAŠE PROŠLOSTI. (Iz Dubrovačkih uspomena). % % % U porob. — I ovo su naši, i ovo su naši... evo ih! Mestar 1 ) Nikola reče ispred kuće Stani: zatvori durbin od (•etiri ko]enca, jagmi kofu*), a u kofu nešto gvozdija 3 ), jer je on bio kalafato (drvodjela). — Zbogom, Stane! I ode, a ne гебе ni kuda ni kamo. Preko Oštrijenca, Dujena, Rađevace i Smokova Vijenca 4 ) naši su izmicali ispred poroba, a napokon, negdje u ručane doba, evo ih, biva porobili su Trsteno, Orašac i gorna sela, sad će i ovo selo. I baš niz Smokov će Vijenac ceta, a druge eto ti niz Rađevaču. Naši su se kao nadali, pa što je bilo bojega, to zakopali, a ruho će prenijeti u spilu ispod Krsta. Eto nestalo imdtra Nikole, a Stane će, onako boježjiva i starica, a da čekaHj^Rprce. Brzo će četa и^Ш, pa eto nema ili svega između nih dvaestak u bjelačama, a ostali su u modrini, biva pristali uz Crnogorce da robe i sićare. — Udrimo na one, što su uz Vrancuze! Andrija će Nikolin: — Živio striko Moškovl — I ovdje je dobrijeh Judi, pa da ili branimo. Ovako će oni u bjelačama, pa eto ih nekoliko k nama, ali ja nijesam htjela nikako onda ispred kuće. Ne bi smolio očenaš, a nih desetak rupilo 5 ) u pretkuće. — Kaži, stara, blago! — Evo što imamo, mi smo siromasi! — Vi ste branili gospodu i Vrancuze!

') Majstor. sepet. 3 ) alata. ') mjesta u selu. 5 ) nasrnulo.