СРЂ

OUVERTURA

Divotni se glasi рагкош šu]ali I po parku stare grane JuJali ; Overtura jedna kraju stizala; Do boga je dušu moju đizala. Ciganske sam tada slušo bolove. Haj duboke one, meke molove ! * ilaute su tužno, sitno pratile, Ko cigansku patnu da su patile. Overturu tu i sjajni majski dan Pratio je šumom stari šadrvan; Pa se u visini sjajan osipo I po p'jesku sitnu biser prosipo. Tad u parku bješe i ti mlađana, Usna ti je bila rujna, slađana; Zaraženo lice, grudi milene; Po grudima pale vlasi svilene. A šešira tvoga krilo široko Na rame ti sjelo, palo nad oko; Pa iz hlada divno oko gledalo; Sjećaš li se? Baš je sunce sjedalo. Preko lica pram ti jedan zabas'o I na nega moj je pogled nabas'o. 0 pramovi zlatni! Usne medene! 0 molitvo moja! 0 moj edene!

* Mol u muziei.