СРЂ

smi ПЛЈКЕ JUGOVIĆA. (Fragmenai). ******* * * * * TREĆE PJEVflNE. Na Kosova. *****,,= * Veliko podnevno sunce. — Sve dokle dopire oko širi se pole klasjem pozlaćeno a livadama, stablima i grmlem zarašćeno. Žito je na mjestima pogaženo, iščupano, kao da ga je netom griid ili oluja ntukla, oskvrnula, — ali ovamo prama gledaocu već se pridiglo i polako u teškome letnome dahu zariihalo. Između žita crleni se svuda žarko makovo cvijeće. — Na desno, stari, debeli hrast; — jedina hladovina u tolikoj raskoši svijetla i šara. Leto je! — Veliko sunčano leto dozrele žetve puno cvrkuta pomamnijeh kresova a žedno povjetarca koji kan da se svi sakrili u hrastovijem granama. Tamo u da]ini obzorja zlatna magla pokrila nedovidne prostore, udunula gore i bregove, slila se sa pramovima dogarajućijeh garišta i obavila jednom sunčanom koprenom sve što je još živo i sve što mrtvo na Kosovu trune. — Gdje i gdje crna jata gavrana izmrčila spokojnu vedrinu. Kad se i oni tamo na pole svale, tad zašuškaju kao crvi na istočenoj lešini. Ali procvaćena ih zemla ne euje, jer je i riu slavodobitno sunce svu opojilo i obmamilo. Pa kad smo se začuđeni nagledali u tu nenadanu vedrinu Kosovskoga podnevnoga mira, — a pred očima još nam titraju crni sjeni noćnijeh sablasti na Jug Bogdanovoj kuli! — nehotice nam u dno duše vječni nad zapoji : — ,,Ne bijaše li sve to - - san?" — — i za čas još čekamo, hoće li iz toga Jetnoga pokoja briznuti glas, jeka, lik ispurienog udesa. I taj se lik pojavi! .. . . Stara Baka (zgrčena, sijeda, hrezuba ulazi s desne strane sa blešteiom kbsom na ramenu. Došla je da žane dozrelo žito — ona sama u tolikoj prosutoj božijoj žetvi! — Baka se usred raskršća zaustavila i razgledala na sve strane a ponajviše u nedoglednu maglovitu dalinu. Pak čudnovato s rukom mahne — a ri/ka je od starosti sva crna i čađava u mladome podnevnome sjaju! — i stade razmišlati glasno, kako to bake čine:) I sve je prošlo ! . . . . Zaklali se, zađavili, poharali zlatna poja, upalili,