СРЂ

SMRT MAJKB JUGOVIĆA.

7

Ali eto ! zazvao ih Car Lazare svijeh u boj I Gdje su ? .... Sto su ? .... Bog ih znao ! Biće pali — кб ostali. Ali snahe ? . . . eh ! . . pobjegle ! A ja sama ostala sam tako stara i nevo].na, da ni Turci ne htjedoše zaklati me ! . .. . — Prestara je 1 — doviknuše pa mi kuću užegoše ! (skoro posmijehom). Ali baka mudra bila pa jedinog i nejakog unučića. . . . u peć skrila! U peć skrila i spasila! (ogledajući se naokolo pa lupnuvši kosom po zemli) Dakle moje i unuka 1 (ulazi u iito što je nakraj lijeve strane) Eto zlata i vjernog alata ! >'poZne kositi) Pokosili žive glave a za koga ?!.... Pokosiću i ja tebe bar za koga ! (dolazi unučić go i bos ali rumen кд jabuka a vuce za sobom dugu sablu.) UnilČiĆ ( baki:) Bako !... bako !... gledaj što šam našo ! Baka. — Sabju, dušo ? ! Ala mi junaka!