СРЂ

БИЉЕШКЕ. — BILJEŠKE.

255

navroena proti otrovnoj tuberkuloznoj infekciji putem probavnijeh organa. I bacili za navrtanje, ko što i otrovni bacili, prodiru kroz opnu crijeva tc su zaustavljeni i napokon uništeni od linfatičnijeh ganglija. Ođatle istječe, da se mogu navrtati telad mnogo prostijom a po svoj prilici jednako uspješnom metodom kao što je i ona, što ju je Behring nazad 3 godišta predložio i koja još nije u praksu ušla radi poteškoća s kojijem je skopčana. Osim toga, metoda francuskijeh liječnika daje se primijeniti i na čovjeka. Oni biva cijene, da bi mog'li zaštititi djecu od naravne tuberkulozne infekcije, kad bi im dali da progutaju s mlijekom -- malo dana pošto su se rodili i opet po drugi put malo kašnje — njekoliko tuberkuloznijeh bacila (ili ljudskoga ili goveđega porijekla), kojijem bi oduzeli otrovnu jakost grijanjem. Pri tome valja ispuniti ovaj neminovan, ali i škakljiv uvjet, biva : držati djecu đaleko od svake tuberkulozne kontaminacije, i to za 4 mjeseca. U sjednici držanoj dneva 18. juna iznio je opet i Dr. Arloing rezultate, koje je dobio proučavajući sasvijem samostalno i zasebno tuberkulozni bacil. Ti se rezultati u konačnijem zakljušcima potpuno slažu s onijem jur pomenutijeh liječnika, a to je baš ono što objema velikii pretežnost dava. D.ru Arloing- u uspjelo je da uzdrži živijem bacil tuberkuloze, gojeći ga u jusi. Nakon njekoliko generacija, bacil — veli — izgubi svoju tuberkuligeničnu moć, pa se razvije do stanovita stanja, praveći zasebnu vrstu. Tu je vrstu Dr. Arloing postepeno obiknuo na življenje u mjestima sve to vrućijem, dotjeravši je do temperature od 43°. I tad je bacil izgubio mnogo od svoje aktivnosti. Kad ga je uštrcao kuniću, mogao je ovaj đa živi 90 dana

više no da mu je uštrcao pravi bacil. Dr. Arloing ga je uštrcao i teletima, a da im se nije pojavila tuberkuloza. On veli, da ih je na taj način imunizovao. I zbilja se je kod avtopsije moglo ustanoviti, da je organizam tako reagirao, kako što bi bio na navrtanje. — Ognjica od 50 grada Celsija. Nedavno je Dr. Heller iz Salzburga prioćio o slučaju ognjice od 45 grada Celsija. Ali ni ova temperatura nije naj veća te se može izđržati. Isti Dr. Heller priopćio je još, po kazivanju docenta Dr. P. Krause, slučajeva sjoš višijem temperaturama. N. pr. u ,,Lancet"-u 1875. Dr. Teabe priča o jednoj mladoj dami, koja u lovu panuvši s konja bijaše slomila jedno rebro i u vezi s tijem dobila upalu rtenične moždine; sa sedam raznijeh termometara — među kojim četiri normalna - uza sve kautele proti hotimičnoj prevari izmjerena temperatura dostiglaje pod pazuhom49'9 grada Celsija (122 Fahrenheita), ostala je za sedam dana između 45 i 47 grada, a za sedam nedjelja nije pala ispod 42'2 grada Celsija. (108 Pahrenheita) ; bolesnica se za sve to vrijeme nije nalazila osobito zlo, njezino bilo nije nikada prešlo preko 120, i naj poslije je ozdravila. Higijena. Muhe. Poznato je da su muhe prenosioci svakojakijeh bolesti, ne samo na ljuđe, već i na živine, što je jedna nova grana znanosti — bakterijoiogija — bjelodano isporavila. Pitanje muha postalo je dakle životno pitanje za nas, pa se stalo tražiti način, kako bi ih se naj uspješnije moglo utamaniti. A to nam se nameće tijem više, što jedna cigla muha, u ono malo mjeseci svoga života, snese na milijune jaja — ponajviše od maja do oktobra — iz kojijeh se opet izleže milijuna drugi-