СРЂ

278

СРЂ. — SRĐ.

guverner Lilienberg, da ga je u interesu javnog reda i mira svjetovao što da radi kao duhovni pastir; pisao mu je n. pr. da bi bilo zgodno, kad bi on, u bogoljubnoj pastirskoj namjeri i samo za spas svojijeli ovcica, izgovorio želju, da bi formalnijem uređenjem granica i oštrijem kršćanskijem redom ukinuo za vijeke razmirice između nekijeli sela crnogorskijeh i Kotorana, koje su nosile „štetu i prokletstvo između dva hrišćanska susjedna plemena". Pa ga je molio da se posluži prilikom svog pastirskog putovanja po Boci, da u interesu javnog mira i blagostanja brzo i trajno iskorijeni poroke nekijeh „grčkijeli popova i očitovao mu da očekuje njegova dalja priopćenja, koja su int^resna i guverneru mila. >^Ui kad se poslije pojavilo pitanje unije u Dalmaciji, nije hotio Rajaćić sudjelovati protiv pravoslavlja i držao se vjeran predajama svoje crkve; zato bješe pan u nemilost i morade poći u Ugarsku opet kao prosti vladika.Tek kasnije postade srpskijem patrijarhom i igraše poznatu ulogu 1848. godine. * * * Petar II., kao arhimandrit cetinjski, trebovao je 1832. godine mladijeh popova za Crnu Goru a poimence svećenika za Kopitsku parohiju. Pošto sam nije mogao rediti klerike, jer se još nije bio zavladičio, zamoli pismom 12 24. septembra 1832 vladiku Rajačića, da bi mu redio Stanka Bogdanovića, te mu pisa; »Оскудна парохија Копитска у поповима принуђава ме молити у Вашег Преосвјашченства милост, да бисте благоизволили показатеља овог писма, именом С. Б., постепено у чин поповски произвести ... .сс 1 Rajačić odmah ро ulaku svojijem pismom iz Kotora 26. septembra i. g. upita guvernera u Zadru, da li mu je dopusteno da redi ovoga Crnogorca. Grof Lilienberg pismom od 1. oktobra 1832, br. 354 gp. ne samo što dopusti, nego prihvati ovu prigodu da zavede prijateljske veze s Petrom II., s Crnom Gorom i s Crnogorcima. Zato zamoli biskupa da mu pozdravi Petra II. i uvjeri da mu je mnogo milo, što može guverner da mu dade dokaz prijateljstva. U tu svrhu uoblasti unaprijeda biskupa da prima i na

1 Шематизам, str. 38.