СРЂ

БИЉЕШКЕ. - BILJEŠKE.

305

tinskog sloga, drži na lijevoj ruci položito naslonjenu pastirsku štaku, dok đesnoin rukom blagosiva: Napokon na pečatu, s jedne i s druge strane tvrdave, po promjeru polja, velika slova latinska: S | B (S. Biagio — S. Vlaho). Na manjemu pecatu biserni je krug pri obodnici, pa u polju S. Vlaho, koji zauzimlje u visini gotov čitav promjer pečata. Svetac je s mitrom i s oplatom i odjeven je biskupskom haljinom bizantinskog kroja; rastvara unakrst ruke blagosivajući đesnom a držeći u lijevoj uspravno pastirsku štaku koja je također starog stila. S jeđne i s druge strane svečeva kipa, kod bisernoga kruga počamši gore đesnom stranom natpis pečata gotičkim slovima : S. BLASIU! S RAGUSII Visina cjelokupnog primjerka, t. j. obaju pečata s ručicom, iznosi40 mm, od kojih, 6 mm pripada pečatnim pločicama. Oba su pečata sasvim proste radnje i nacrta, tako da na većemu sveč'-va glava ima trećinu cijeloga kipa, ništa manje! Po svoj prilici moglo bi biti da opisana dva pelata nijesu iz istoga doba, nego da je manji pečat stariji. Sudi se to po radtiji pojedinih pečata, koja se cijeni različna, a osobito po natpisu, koji je, kako se gore reče, na velikome pečatu latinskim slovima, dok je na malenotne gotičkim (i to na samo ovome pečatu). Pečati su možda biti spojeni poslije radi udobnosti, da po potrebi budu pri ruci oba zajedno. II. K o m a d. Pri obodu pečata niz bisera dugoljastih zrnaca, popraćen iznutra jednom prostom crtom; koncentričan je ovome drugi krug oblim biserom, između dvije crte. U pasu izrneđu ovih krugova, široku 4 mm, gore je po

srijedi križ sastavljen iz 5 krugljica, pa epigrafa s desne put lijeve latinskim slovima, koja glasi kao u predašnjemu višemu pečatu: f SIGILVM ' REIPVBLIC/E • RAGVSIN/E s razlikom da je ovdje sigillum sa jednim L i da su između rijeći natpisa krugljice. Središnje polje pečata zauzimlje tvrđava sa tri četverouglaste kule, a regbi da se htjela prikazati tvrđava kao da leži nad morem, pošto se ureže prostor polja što ostaje po njezinoj podnici valovitim crtama. Sređnja je kula dosta viša i šira od lateralnih kula, koje su dvostruke, biva svaka je na dva sprata, a svaki je sprat s skruništem guelfova sloga, kao što je i krunište srednje kule. — Velika čstverouglasta vrata nalaze se u sredini tvrđave, te svojim arhitravom stižu visinu prvog sprata krajnjih kula. Povrh rečenih vrata podiže se kip S. Vlaha, koji dopire do ispod kruništa velike kule. Svetac je u bizantinskom odijelu, s malenom mitrom (tijarom) na glavi i s nimbom; raskriljuje ruke blagosivajući desnom, dok mu je u lijevoj pastirska štaka. Sa strana srednje kule, povrh kruništa krajnjih kula slova latinska S | B — Kip S. Vlaha dobro oskače na površini velike kule, kako dobro oskaču kule u opće i dotična im kruništa. Na čitavoj su gradi naznačeni redovi kamenja. Promjer pečata 45 mm; debljina ploče 2 1 2; ukupna visina primjerka s ručicom 55 mm. — Radnja primjerka dosta slaba. Ručica pečata, kako se gore reklo, od tnjedi je, kao ono sto je i ploča, s kojotn je spojena kositerom. Kučica je iskrivljetia, a čitii se da je ona sama bila maleni pečat na koji se možda poslije pričvrsti veča pluča, da se na