СРЂ

342

СРЂ. — SRĐ.

žava kratila im je pristup k svojijem obalama i u trgovačkom poslu. Istom pod pritiskom prisilnijeh sredstava Ingleske i Franceske dozvolila je kitajska država u g. 1842. 1858. i 1887. pristup trgovačkijem brodovima stranijeh država u dvadeset i jedno pristanište. A pobjeda Japana nad kitajskom državom počela je otvarati sva zatvorena vrata u to tisuć godina cijelom svijetu zatvoreno carstvo. Kazao sam da u pravoj Kini žive Kitajci. Oni pripadaju velikoj mongolskoj rasi; nu i oni se međusobno razlikuju. Tako su sjevernjaci crvenkasto žute, dok su oni u južnim pokrajinama tamnožute, a srednjaci bljedožute kože. I po tjelesnom sastavu su drukčiji. Sjevernjaci su većinom ja6eg razvića od srednjaka i južnjaka; planinci su grublji i ratoborniji. Rasta su osrednjeg od 1 m 52 cm, ženske su mnogo manje. Lice u Kitajaca je okruglo, oči malene, usko otvorene, dosta rastavljene nosnicom, obično crne i koso smještene, nakićene gustijem trepavicama; jabućice su im ispupčene, nos malen i tubast, čelo kratko i zatvoreno, usnice su im deblje nego u Evropljana; na brkovima i bradi su dosta oskudni, kose crne. Sav lik im izgleda sanjalački. Kosu svi strižu na kratko ili briju, samo ostavljaju nedirnut jedan jak pramen koji pletu u perčin i spuštaju niz leđa. Perčin je ponos Kitajčev. Ova moda nošenja perčina uvela se još g. 1644., kad se je pleme Mandzu dočepalo vlasti nad Kinom. A koliko se Kitajac sljubio s ovom nošnjom, pokazala namjenedavna prošlost. Kad je g. 1898. kitajski car zapovjedio, da činovnici imaju strići perčine, naišlaje ova zapovijest na tako jak otpor, da se morala carska vlada promijenit, a i sam car u malo nije za nju životom platio, nu vlast mu ipak izmigoljila iz ruku, te ju je morao podijeliti sa svojom tetkom, poznatom prijateljicom starijeh običaja i protivnicom uvođenja novotarija u kitajskoj državi. Uz Kitajce žive po gorskijem krajevima plemena Pape, Lolo i Mijaoze ; i oko Kantona glasoviti moreplovci Pijanka. Ova plemena govore jezikom drugačijeg sklopa, no što je kineski. Po stepama žive nomadska plemena, koja su opasna kitajskoj kulturi, te su joj nanosila dosta nevolje i vrijeda; nu Kitajci su vazda uspjeli odbraniti se od tijeh protivnika i satjerati ih natrag u stepe.