СРЂ

844

СРЂ. — SKĐ.

za života, već uvijek i kad preminu. Moraju im grobove pohoditi i čuvati pomen. Djeca nemaju slobodne svoje volje. Cak kod ženidbe otac se ne obzire na volju djetetovu. A život djetinji je u rukama očevijem. Sinovi su dužni, kad odrastu, brinuti se za svoje roditelje i izdržavati ih. Otud i ona briga Kinezova, da ima što više sinova; čijem ihjeviše, tijem mu je bolje osigurana budućnost. Međutijem zakon ne propisuje dužnosti roditeljima prema djeci, taj počiva samo na roditeljskoj ljubavi. Prema tome je i bračni život kineski. Kinez ima jednu zakonitu ženu, te raspolaže nad njom svom svojom vlasti; ona nije ni u kojem slučaju slobodna, sem ako je nemoralna i tad spada u peti razred prezrenijeh. Kitajac veli, da je žena trostruko Zavisna: prije udaje od roditelja; poslije udaje od muža, a kao udovica od sina. Muž može ženu otpustiti i drugu uzeti. Sedam razloga ima sam na raspoloženju, da se oslobodi žene, može je zlostavljati, može je čak i ubiti, ako je brakolomna. Pa ipak je položaj žene kod Kitajaca dosta udoban i daleko udobniji nego kod drugijeh azijatskijeh naroda. Tome doduše pripomaže većinom jednoženstvo. Zakoni obiteljski i kineski ne dopuštaju mnogoženstva. Ali Kitajci kao praktični ljudi znali su i ovdje doskočiti. Njima je dopušteno da uz zakonitu ženu uzmu još po jednu ili dvije za umnoženje sinova, ili u tom slučaju, ako nemaju djece sa zakonitom ženom. Ova druga žena iz nužde smatra se samo kao suložnica, nema nikakvijeh prava u kući, te mora se u svemu pokoravati zakonitoj ženi i dvorit je. Djeca, što ih izrodi ova žena suložnica, imaju služiti samo zakonitu ženu, nju smatraju kano mater, a pravu mater gledaju prezirno kao i drugi ukućani. Kao što se vidi, ovaj konkubinat dopušten je samo iz uzroka za umnožavanje sinova. Kitajac bodrijem okom čuva svoju ženu i ne dopušta joj da se kreće s muškima; zato je kineska žena vezana za kuću i za poslove, koji se mogu u kući svršavati. S ovijem će valjda stajati u svezi i onaj gadni običaj, da mnoge Kinezice osobito iz odličnijeh porodiea moraju iz malena da stežu stopalo nožno, da im ostane noga što nerazvijenija, uslijeđ čega su vrlo nespretne u hodu. Ovu sliku o Kinezicama popunja ona, koju je donio u 4. broju o. g. „Srđ".