СРЂ

БИЉЕШКЕ. — BILJEŠKE.

KNJIŽEVNOST I UMJETNOST. Savremenik. Posljednja njegova sveska je određona samo za dramu Milana Begovića G.đa \V a 1 e \v s k a. Nuova Rassegna. U svesci za maj i jun koja donosi radnje, studije i bilješke o talijanskoj, srpsko-hrvatskoj, ingleskoj, franceskoj, rumunjskoj, novogrčkoj, flamskoj, njemačkoj, ladinskoj i argentinskoj literaturi ima : literarna slika o našem pjesnikn Antunu Tresiću Pavičiću od Stjepka Ilijića iz Mostara; prijevod Pjesme guslareve od S. Domića; Grijeh popa Јака, crnog'orska sličica iz knjige „Proste duše" Sava P. Vuletića, od gosp. Umberte Griffini; Memento Slaviji pok. Sundečića od Josipa ot Paitoni; prijevodi četiriju pjesama Heresa de la Manaia (M. Begović), koje prevoditeljica mnogo hvali, od g. U Griffini. f Giuseppe Giacosa. Prošle nedjeije umro je ovaj pisac teatralnijeh komada, koji je odvojio u svojoj struci u Itaiiji. intelektualni pokret u Franceskoj. Le Romancers Scandinave od L e o n a Pineaux (Leraux 1906.). Pineaux, jedan od mnogih uglednih učenika Gastona Paris, pisac dviju učenih svezaka komparativne literature o starim skandinavskim pjesmama, ovim djelom obdario nas j'e lijepom zbirkom naj

ljepših narodnih pjesama danskih, švedskih i norveških. Prijevod je iz originala lijepo uspio i možemo slobodno ka/.ati, da nam ovaj pribrani romancero daje tačnu ideju o poeziji, u kojoj odsjeva skandinavska duša od starih vremena pa do dana današnjega. Lpski napjevi Skalda, koji se i danas pjevaju u švedskim šumama, po norveškoj hridi i na Feroerskim otocima, odnose se na razne epoke, a mogli bi se razrediti u tri razne kategorije: 1. Mitološki napjevi, u kojima su nam opjevana stara božanstva i junaci sa svojim raznim zgodama i nezgodama. Odvojiii su osobito napjevi 0 prirodnim duhovima, Elfa, Nikse i Trola, jer su postali iz jedne direktne vizije u prirodi i još žive supersticije. Borba između ijudi i duhova, njihove međusobne veze, gdje pobjeđuju sad jedni, sad drugi, stvara dramatske epizode, te u njima muzika vrši veliku ulogu. 2. Napjevi historički i legendarni opisuju nam veoma živahno okrutne 1 krvne običaje srednjega vijeka. Otmica djevojaka i žena na dnevnom je redu, a posljedica borbe ubojstva, samoubojstva. Ljudi su odvažni, snažni i zlobni, žene vjerne, Ijubomorne i preduzetne. Interesantna je pjesma o Osvetnom maču. Neki Petar gleda osvetiti svoga oca, kog je umorio danski kralj. On se najprije savjetuje sa svojim maeem: