СРЂ

С РЂ ШSRĐ

Год. \Г ДУБРОВНИК, 71 октобра ШПА Б Р- 10 Qod. * • DUBROVNIK, okiobra Br , 1<С.

ĐENEVRIJA. Pilarska pripovijest pok. Mata Vodopića. Uredio Dum Vice Medini. Cilipi. (nastavak) VII. Jedne nedjelje mjeseca srpnja — рб godine od prilike prije opisanijeh događaja — bješe svršila Misa Velika u Malojbrac'i. Puk vrvio iz crkve, muški kroz vrata muska, ženske kroz ■ zenska.* Prema crkvi i ženskijem vratima sakupila se množ ljudi svakodobnijeh; mnogi čekaju čeljade svoje obitelji, ženu, kćer, sestru da ju priprate, i skupa doma pođu, er p6dne približa se, doba od objeda, ako izuzmeš vlastelu, svega dubrovackoga pučanstva. Mnogo pak ima ih besposlenijeh, i to ponajviše mladića, koji zagledaju ženske, pare oči, rasuđuju ljepotu, nošnju, hod, čin i što ti ja znam. Među ovijem stajahu dva vlastelicića, dva prijatelja, Vlaho X. i Orsat Z., držahu se rukom ispod ruke i razgledahu dje* Po staromu lijepomu obioaju u dubrovačkijem crkvam razdijeljeni su muški od ženskijeh. U crkvi Malobraćana (Pranjevaca) muški stoje od рб crkve put Oltara Velikog-a, a ženske u drugoj polovici, te jedni i drugi prilaze na svoja vrata. od kuda ime i vrata ženska — muška. „Misa Velika" pak jest ona koja svagdano, a u svetac osobito, služi se svečanijem pjevanjem u đeset ura i po jutra (tako u starije doba, a sada po ure prije). Stari Dubrovčani bijahu tako vikli zvonima za ovu misu, da po njima naznačivali su i dijelili jutarnje doba. „Prije Mise Velike" to jest na po jutra; „ро Misi Velikoj" t. j. na domak podne. „Zvoni Misa Velika", to je već znala svaka službenica da nema nego ura i po do podne, pa bi spiješila da gotovi objed, neka bi zvonom od podne bio oriz na trpezi. Stara nazivanja, kao i običaji, već danas povehšaše. — (Op. pisca).

34

r I