СРЂ

40

С РЂ Ш SRĐ

Год. \Г ДУБРОВМИК, 7Л новембра 1ПГ|А Бр. 1Д Qod. v ■ DUBROVNIK, ^ и - novembra I-7UU. В Г . 14< -

ĐENEVRIJA. Pilarska pripovijest pok. Mata Vodopića. Uredio Dum Vice Medini. Cilipi. (nastavak) XII. Kada Orsat, ostavivši prijatelja Vlaha, đođe doma da objeduje, malo vremena po objedu oćutje neko trganje, neko zlo stanje, koje napredujući bez prestanka usilova ga da se složi u postelju sa žestokom glavoboljom. Svu noć ni casa nije usnuo i jedva zore docekao da pošalje po liječnika. Hiđa, obiteljski mu liječnik, ne može da nađe sutuka glavobolji, nemoć napreduje. Uznemireni roditelji zovu u pomoć Stulića, pa i Radića. Vijeća se, kuša se jednijem lijekom, drugijem lijekom: sve zaludu; dok nakon desetak dana objavi se ona ognjica koja udarajući na živce onesviješta nemoćnoga i grob mu rastvara. Sva vrlost Hiđina i Stulićeva htjela se je da jedva jedvice odoli tako krutoj nemoći, i to nakon mjesec dana izućega* nastojanja. Ne pitaj u to vrijeme za muku i žalost rastuženijeh roditelja. Ono smrtno predanje od dana do dana poradi onoga što se ima dogodit, ono neizgovorljivo stanje među životom i smrti njihova jeđinca, bijaše one poštene starce dovelo do konca života; ne mogahu već ni plakati, bijaše im suza presušila. Svako ufanje u lijecnike izgubili, jedino što još ne bijahu ono u Boga, koga neprestano vapijahu onijem srcem kojijem samo znadu vapiti ucvijeljeni roditelji, kad mole za zdravlje na smrt bolesnoga svoga jedinoga sina.

* Izući, a, e. Stara riječ koja se još povlaci u Dubrovniku (od iz-sušti) — izvrstan. (Op. ur.).