СРЂ

26

СРЂ. — SRĐ.

Hvala Vam, gosparu ! Dakle, moj Antune, ti znaš što sveta Crkva zapovijeda. U današnji dan biće krštenje, jer više od osam dana ne smije dijete nekršteno ostati, n' ako je slabo, a tad eemo mu u kući dat vodu. No to ne će bit potreba, jer su u tebe djeca zdrava. Dobro, gosparu; znam sve to, a za sve Bogu hvala. No molim vas, lioćemo li krstit u jutro ili u pobjed"? Ne, moj Antune, u jutro, nego u pobjed, kako je i običaj i to na tri ure. Dakle smo se razumjeli. Jesmo, moj gosparu, a sad mi ostanite zbogom. Zbogom, moj Antune, i veselo. Pozdravi Maru. Hvala vam, gosparu, bićete služeni. Antun ode veselo, ali i pop ne ostane sjetan, jer se obradova da će mu bit slatkiša i ćašice a i dobra napojnica od domaćina i od kumova po običaju, a njemu škrtici još su veće rasle zazubiee. Kako je bilo urečeno, nakon osam dana bilo je krštenje u crkvi po ubitnoj godini, jer je kiša cijepala ko iz kabala. Ali to ne mari; dijete ne može ostat nekršteno više od osam dana, pa baš i na uštrb njegova zdravlja i života. Kumovao djetetu kapetan Luka, pak zadio mu za povoj peču, a kuma Kate susjeda darovala mu nešto rublja. I gospar parok stisnuo je lijep darak; a osim toga primio i oblaznicu, kafu, mavasije, veliku kiišku pandišpanja i zahara, što je sve zamotao u kartu i turio u špag. I Marija će od toga nešto radovat. Djetetu su nadjeli ime Luko, ne u čast kumovu, nego u ime Antunova strica, koji je skoro bio dospio bez poroda i namro Antunu nešto žlje i gore imanja, što je imao, ali s uvjetom da mu sahrani ženu Anicu, koju su zvali Pile. Antun duševan čovjek, izvršio je do dlake striceve želje i sahranio strinu Pilu, koja je muža nadživjela za nekoliko godina. Na krštenju bilo je dosta zvanica i prijatelja obojega spola, koji, kad su se obilnom oblaznicom dobro poštapili, oprostiše se na odlasku s ukućanima cestitajuć novoga kršćanina Luka maloga, kao što su i na dolasku u kuću iza krštenja uradili. Mare, koja je već bila na nogama za poslom i babine prevalila,