СРЂ

Grobnica kćeri Bele IV. u Spljetu. (iz doba mongolske najezde god. 1242.)

pišo prof. A. Vučetić.

Kćeri kralja ugarskoga (i hrvatskoga) Bele IV. umriješe za mongolske najezde 1242. godine, koja strašno pohara Ugarsku i Slavoniju, Hrvatsku i Dalmaciju. Ovaj tužni slučaj domaće žalosti u kraljevskoj porodici treba stoga razjasniti opisom najezde. Mongoli ili Tatari, narod žute pasmine, življahu do XIII. v. razdijeljeni na više plemena po visokim ravnicama istočne Azije. Sva ta plemena sjedini u prvoj polovici XIII. vijeka moćni kan Temudzin , ili Dzingiskan. On osvoji velik dio Kine i druge krajeve u Aziji, te provali u Evropu i potuće Ruse. Za vlade sina mu njegov sinovac, Batija, krene sa po miliona Mongola put Evrope, navali na Rusku i osvoji nmoge ruske krajeve, koji su za dugo, sve do konca srednjeg vijeka, stenjali pod mongolskim jarmom. Batija upade zatim 1241. godine u Poljsku; odovle pošalje po odio svoje vojske u Njemačku i Cešku, a sam s velikim dijelom Mongola krene na Ugarsku. U Ugarskoj na rijeci Šajo potuče ametom vojsku kralja Bele IV. i tu na bojnom polju ostade mrtvih preko 50 tisuća ugarskih i hrvatskih boraca. Mongoli zauzeše i poharaše Ugarsku i Slavoniju. Bela IV. ostane bez kuće i kućišta, te stade bježati glavom bez obzira, samo da nađe koje zaklonište od divljih Mongola. * Kad Bela dozna da oni plijene i pale sve što im bješe na putu, i kad uvidi da mu je i sama kraljevska porodica u opasnosti, riješi se da dade pokupiti sv. moći i blago iz ugarskih crkava, te dignUti i samo tijelo sv. Stjepana, apoštolskoga kralja ugarskoga, iz Stonog Biograda i odredi da njegova kraljev-