СРЂ

Tristota obljetnica smrti Miha Pracata.

Naj veći dobrotvor Dubrovnika, Miho Pracat, rodom Lopuđanin, čovjek iz puka, koji je stekao ogromno imanje samo svojim radom i sve to bogatstvo ostavio Dubrovniku u dobrotvorne svrhe, umrije na ^O. jula g. 1607. i bi sabranjen u Klaustru Male braće ovdje u Dubrovniku. Oporuka (testamenat) ovoga znamenitoga dubrovačkog Kresa donijećemo u „Srđu" u narednom broju. Iz ovoga će se testamenta razjasniti također i nekoliko prilika i popuniti nekoliko praznina u dubrovačkoj povjesti onoga doba. Iz njega vidjeće se, gdje su mu bile velike nepokretnine, t. j. velika kuća kod sv. Vida u Dubrovniku, gdje je i umro, zatim nekoliko kuća na Prijekome, više kuća na Lopudu, kmetovi u Majkovima i u Mravincu itd. okrom gotova novca na ulagaonicama (monti) u Napulju, u Genovi, u Rimu, što je iznosilo dvjesta liiljada dopija (zlatnog novca) t. j. više miliona. U testamentu je naspomenut samo jedan brod. Dubrovačka gospoda, harna toliko zaslužnom radniku, podigoše mu 1638. g. u Dvoru spomenik, jedini kojim je republika ovjekuvjecila ime građanina u starom Dubrovniku. Nasuprot Niholici Boni, koji žrtvova svoj život u turskoj tamnici za Dubrovnik, i Trojanu Laliću, koji pomože Dubrovnik, kad ХУШ. vijeka bješe velik glad, ne biše podignute nego samo spomen-ploče. Spomen ploču Nikolici Buniću svak vidi, kad uljeze u vrata općinskog doma. Ploča Trajanu Laliću malo je kome poznata, jer je postavljena u jednoj prizemnoj sobi Dvora, gdje je prije bio katastar. Ovom prigodom ćemo joj iznijeti natpis. On glasi: D. O. М. TRAJANO COMITI LALLICH OB PATRIAM SVO STUDIO SERVATAM MONVMENTVM ЕХ SENATVS DECRETO ANNONAE PRAESIDES POSUERE A. D. MDCCLXIV. Dubrovčani, koji štuju stare uspomene i svoje zaslužne pretke, za stalno će pristojno proslaviti obljetnicu zaslužnog Lopuđanina.