СРЂ

NAD GROBOM FRANĆBSKA PETRARKE

278

žičastim, malenim prstom pruženim između raja i zemlje, dok određuje tacku za sjedinjenje naturalizma i idealizma pjesnikova i za jedinstvo radnje u oba dijela pjesme, kako li tek primiče ovom svijetu treće nebo apostola Pavla! Pred tako nečuvenom ižmjenom raja Svetih Otaca shvaćamo ono, što je Ferari nazvao: „nevina izdaja, koju je Petrarka učinio srednjem vijeku." Malo po malo i pjesnik stade da nazire tu izdaju, tada tek nastade razmirica između čovjeka božanske milosti i čovjeka svjetskog, između liristjanina i poganina, između srednjeg vijeka i renesanse. A ta razmirica ne nađe nigdje življeg izraza od onog u posljednoj pjesmi, toj naj ljepšoj poeziji, što se ikada izvila iz krštenih grudi Bogorodici. Ovdje se optužuje razmirica u dvostrukom obliku, u dva razlicita tona, dvije rijeke koje ispunjavaju pjesmu a ne smiješaše se. To je himna i elegija : sve što je teologija razlagala o Bogorodici, sve što su Oci od Avgustina do Bernarda smislili u njezinu slavu, svi pridjevi, koje joj pridijeva crkva vjernih, sve je to u himni stavljeno u uzvišene, svečane, prijatne i klasički savršene stihove; u elegiji bujica plača teče pred onim hramom, što se diže tako elegantno i premeće pred nogama Bogorodice sve ono, što je umjetnik ljubio, želio i podnosio, sve čega se on sjeća i boji. Klečeći na koljenima u svojoj sobici ц Arkvi, pred Giottovim Bogorodičinim likom (koji ostavi kao divan i prijateljski dar gospodaru Padove) spominje on divne dane mladosti, ljubavi i slave, pa, osjećajući da su oni prohujali u nepovrat, okrivljuje ih ispraznošću i grijehom i širi ruke svoine zadnjem utjecištu, koji je: „Vergine dolce e pia". 1 Ali malo po malo zapazi, kako u svetome liku sijevaju i miješaju se potezi Izabrane Majke i Laure i uskliknu: „Тге dolci e eari nomi hai 'n te raccolti, Madre, figlmola e sposa .... 2 a okrenuvši se Majci Božjoj pjeva: „Che se poca mortal terra caduca Amar con si mirabil fede soglio, Che dovro far di te, cosa gentile..." 3

1 Djevice slatka i pobožna.

2 Tri su slatka i draga imena u sebi sakupila : Majka, ćerka i nevjestica. ч

3 A ako običavam tako čudnom vjerom ijubiti ovo malo smrtne zemlje, što ću učiniti s tobom, prijatna stvari ?

18