СРЂ

СРЂ. — SUĐ.

parlante, to jest figurativno tumače irae porodice. A. Vučetić. Op. Prigodom stote obljetnice pada poljičke republike i uređenja nove općine ustupamo u „Srđu" mjesto Poljičanima za njihovu prig'odnu saradnju. Ured. — Kruna sv. Stjepana pođmetnuta. U pariskom „Žurnalu" neki Žan de Bonfon bavi se krunom sv. Stjepana i dolazi do čudnog zaključka da je i kruna i papina bula o njoj podmetnuta. To je otkrivanje ispričano u novelističkoj formi, ma i da je prikazano tobože znanstveno-arheološki. Franceski naučnjak hoće da dokaže da bula ne može biti od pape Silvestra II. i da se svak ko jednom vidi tu krunu, može na prvi pogled osvjedočiti danijedan njen komad ne može biti rimskog porijetla, i da su mnogi komadi kasnije falsifikacije. — Kruna sv. Stjepana sastoji u istinu, kako je poznato, iz dvije krune, iz latinske, koju je Stjepan I. 1000. godine primio od Silvestra II. i vizantinske, koja je poklon grčkog cara Mihajla Duke vojvodi Geizi (1075). Nju čuvaju u budinskom kraljevskom dvoru osobiti krunski stražari. Dva zastavnika imadu naslov krunskog čuvara. Sada su to grof Bela Zečenji i Nj. Pr. baron Nikola Veselenji. Geografija. — Kapetan Roald Amundsen, norvežanin, vratio se sa svog dugog trogodišnjeg putovanja po sjeveropolarnim krajevima. Siavili su ga mjeseca februara o. g. u Parizu. Geografsko francesko društvo udijelilo mu je veliku zlatnu medalju. On je ganutljivom besjedom u Sorboni pripovijedao prostodušno o ovom svom putovanju. U Beču ga je Cesar primio na saslušaj. Njegovo je putovanje odvojilo

prama sličnim drugim tim da u to tri godine nije ostavio broda i da nije izgubio ništa i nijednog druga osim jednoga. Preduze put malim brodom Gjoea od 47 tona i 22 m duljine. Vojska mu sastojaše iz poručnika Hansena i pet vrlih mornara i nikoga drugoga. To je bila dakle sva vojska. Dne 23. jula 1903. otiđe brodom iz Kristijanije put Groenlandije i počine na zapadnoj obali ovog ostrva u mjestu Godhavnu. Zatim se uputi sjevero uz Baffinov zaliv i kroz Lancastersko tijesno, te prođe kroz polarno oslrvlje sjeverne Amerike. Tu mu bješe posve teško ; ali nađe utočišta u jednom zalivu kralja Vilelma Zemlje, gdje prezimi za 23 mjeseca! O Božiću 1903. godine termometar bilježaše 40° ispod ništice a dva mjeseca kasnije, 24 fefruara, -• 02°. Spavalo se u sniježnim pećinama, a noć trajaše 6 mjeseca. Ne nađoše nikoga, nego šest Eskima. Ali pošto su bili blizu magnetičkog pola, učinili su mnoštvo opažanja, a .okolne su krajeve tačno ispitali, nadasve zemlju Viktoriju. Dno 3. avgusta 1905. Đoea mogaše nastaviti svoj put ploveći put zapada oko sjevorne obale sjeverne Amerike, — to se zove sjevero-zapađni prolazak, a put oko Azije i po putopisu Nordenskioldovu zove se sjeveroistočni prolazak. Amundsen napokon dopre do Aljaške. Tu opet prezimi čekajući proljeće 1906. Napokon svrši prolazak dolaskom u Notne na Aljaški na Beringovu tijesnn, gdje dovrši i polarno putovanje. Ovaj je njegov put znamenit nadasve za opažanje oko magnetičnog pola i kao dokaz sjeverozapadnog prolaza. - Meteorološke dopisnice. Njemačka državna uprava je mjeseca juna prošle godine razdijelila metereološke dopisni-