СРЂ

СРЂ ШSRĐ

Год. \/Т ДУБРОВНИК, 1 r јуна 1 ОП7 Б Р" 11 God. VI. DUBROVNIK, 1 juna 1 / . Br. П.

DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST. Un. Profesor Pavle Popović. Biograd. Ima na južnom Primorju, na samoj obali i pred otvorenom pucinom, jedan malen grad, nazidan na stijeni i padini jednog brijega, opasan visokijem, sivijem starinskijem zidovima, utvrđen masivnijem kulama; grad pun jednolikijeh visokijeh kamenijeh nekrecenijeh kuća, grad sa puno manastira i crkava, i lijepijeh zgrada talijanskog stila, sa uskijem ali čistijem i lijepo popločanijem ulicama; i taj grad, koji je danas jedno vrlo prijatno mjesto za turisticke izlete, bio je nekad dugo vremena kroz mnogo stoljeća Srednjega i Novoga vijeka, bogat, kulturan i siobodan, dok su ostali srpski krajevi, uslijed nesrećne turske invazije, bili lišeni i bogatstva, i-kulture, i slobode. Taj je grad Dubrovnik. U Dubrovniku se, krajem 15. vijeka, razvila književnost na srpskom jeziku i trajala intensivno do kraja 18. vijeka, kad je, zajedno sa ugledom i slobodom dubrovačke republike. počela da vehne i da se gasi. Dubrovniku je bilo suđeno da prihvati srpsku književnost u trenutku, kad je stara ćirilovska književnost počela padati, i da je održi dok se nova književnost ne počne rađati. Samo, ta je književnost bila sasvim drukčija od one stare. Prije svega, vrijeme je bilo drukčije, i mjesto Srednjeg Vijeka ovdje je vijek preporođaja; a poslije i svijet je bio drukčiji, katolički mjesto pravoslavnog, republikanski mjesto monarhičnog, odgojen na način talijanski a ne vizantinski, jer je taj svijet imao hiljadu veza, kulturnijeh i trgovačkijeh, s Italijom koja mu je bila najbliža od kulturnijeh zemalja i koja mu je, u ostalom, sve te zemlje zamjenjivala. Otuda je došlo, da se književnost koja se u Dubrovniku javila na narodnom jeziku, odmah stala upravljati 31