СРЂ

LETIMICE KROZ POLJICA

597

uginju, trešnjavi sn sklopo/i krivuljasti, hrastove se đaske izmeću, teška ploča rastrgne zidove, pleter od trstike iskrivi se; hrastovi su stoli teški, naša poznata smrekova bukara zaudara; zelovski lonei za gvozdske zdjele, eanjci i kašike, voštanske sinije, pladnji, sanduci, liambari i postelje, starog su kova; sve to trebi prekomorskim zamijeniti, i nek je skuplje, krhko i malo traje. Današnjemu mlagjem naraštaju lioće se kuća zidanih na redove, ukrašene dlijetom i zubačom; hoće inu se vlaštenog pokućstva, ormara svake vrste; hoće mu se svitne varoške nošnje, lakovane obuće, finih kapica, svilenih ubrušćića i zlatnih uresa, što nas grozno upropašćuje. * Mile su Poljičanima narodne i junaeke pjesme, nipošto umjetničke; drage su im šale, doskočice, basne, gonetanja i pripovijesti, ako nijesu preslane. Ne znadu za raskošne sastanke, niti bučne zabave, ali se i oni svecem odmore i pozaHsave. Ko je vješt puški, gagja u nišan; stariji zasjedu u hlad, da se porazgovore o poljskim i seoskim poslima, a momčad se umeće i hita s kamenom, utrkuje se, uskače, preskače, rve se i vježba u koraku. I žene se nauživaju svečanog odmora, jadikujući se i razgovarajući o svojim, a i o tugjim poslima, a djevojke se napjevaju za pašom. Jedino se o božićnim svetkovinama i o pirovima zaigra kolo pod vedrim nebom. Nema u kolu mjesta djevojčicama, koje nijesu još za udaju one pjevanjem prate, i mnogoj uteče; Kad će moje vrijeme doći, da se i ja protresem ! Svjesnije majke ne dadu kćerima u kolo, jer da je prigoda grijeh. Za dugih zimskih večeri splije se susjedstvo u prostraniju ognjenu kuću.* Ko zna otrese po koju pjesmu iz Kačića, a vještiji čitalac zapliva u Korabljicu svetoga pisma, i tumači „Pučki list" i „Danicu", jer nema kuće, u kojoj nema ovih knjiga. Kako izbjegavaju prosutke, pijanee, pravdadžije, bogopsovaoce, smutljivca i skitalice, tako se želo sastati s mudrijim od sebe, da nešto nauče. Ni stari Grci nijesu starije častili više nego ih časte PoIjičani. Svak pušta mjesto starom brku, u kući, u crkvi i na uliei, i dok stariji zbore, mlagji ne bijele zuba.

* To je jedina poljička riječ za kuhinju.