СРЂ

600

СРЂ. — SRĐ.

slrance, kojo sinrt zatcčo u selu, koniu, iz kršćanske uzajamnosti, opremo sprovod, kao da je bratim. Svagdanjom se qiolitvom spominju svojih pokojnika, a na ishodnji dan S. Misom. Ganutljivim se obredom 11 crkvi oduže na mrtvi-dan svojim шгtvim, jer na turobni glas zvona, koji zovo živo da mole za mrtve, svalc ide crkvi, pošto svak promišlja da jo danas tobi a sutra meni. Neizbrojnim se plamenima rasvjetljuje ona tamna, pirtva noć, i što ne izgori u crkvi, dogori na grobnicama. * I nek smo mi Poljičani svi jedne krvi i svagdano se sastajemo, u mnogo čemu so razlikujemo, osobito u nošnji. Zamosorci su se pocetinjili, stariji srodopoljičani i donji još nose po staru, a mlagji se oblače po kaštelansku i varošku, ni poljičke crven-kape ne nose na glavi. Kako muški, takoiženske na polak so polacmanilo. Poljica imadu svo prirodne uslove, da svaka biljka ragja, a težak je radišan kao mrav, a i no rasiplje, ipak jedva da pošteno proživi. Nas mnogo a tijesni паш megjaši, zemlja se izrodila, a ne gnjoji se, a težak se u svo prti, no dostaje ga, te se plod otančava. Nadošle nove nedaće na lozu, vinu pala cijena, a đanjci ojićinski i pokrajinski svako godine to veći, pak se ne dade naprijed, nego trbuiiom za hruhom, u toj mjeri, da nema ko da polje obradi. Ipak, da nani je splitske mekote i cetinskog prostora, malo bi ko pred nas. Zalosno je da u svim Poljicima nema samih deset škola. Da ih je više, poskočio bi broj naših djaka i kod srednjih zavoda, gdje nam nijesu na sramotu, ni naukom, ni ponašanjem. * Ivreni Poljičaninu u zenicu od oka, prostiće ti, ali mu ne diraj u ništa, što se odnosi na knežiju ; postat ćeš mu dušmaninom. Sve što mudrijaši prigovaraju našoj bivšoj knežiji svaki ćo Poljičanin znati opravdati. Rcčeš li mu, da knežija nije imala kneževskog dvora ni kuće za urede, zamjeriće ti, da se što takova prigovara jednoj maloj državici, kad je poznato, cla toganijebilo u ona vremena ni u većim državama. Iinezovi su bili birani svake godine, a ni-