СРЂ

710

СРЂ. - SRĐ.

sastavak bio bih stogod napisao; bio bi vam ga poslao, no ni o temu g. Kuretio ne гебе mi ništa nigda. No ono što do sad nijesam učinio ufiiniću unaprieda i sasviem da moje zabave i život moj svegj veće od knižestvenieh stvarih mene odalečuju, ipak neću nigda žalit vrjeme potrošeno za korist naroda i prosvjetjenje ; ali što se Gundulića tiče, istina da drugačie ga se mora prikazat tudjinima a drugačie našiem i da bi bilo o njemu dosta veće govora nego ono malo sto se u Favilli cita; ništanemanje vratit se po drugi put na isti predmet svakomu je trudno — a to novo Gundulićevo izdanje ja nesam još mogao dobavit zbog dalecine. Ja ne znam koliko ću se ovdje još bavit ali za stalno veće od mjeseca dana, zato ako me vi hočete vašiem listima počastit molim vas da mi ih pošljete u Lucca ferma in posta a meni će bit vele drago ovaj razgovor naš svedj bolje utvardit i uzmnožit. Ostajem Vas prijatelj i sluga Lucca 8 / 6 Orsat Pozza (Pocić) — Jedna neštampana pjesma P. A. Kazali. U biranoj četi Dubrovčana XIX. vijeka, na značajnoj raskrsnici dubrovačke knjige, na garištu stare slave, koja bješe zaputila novim stazama, narodnim putevima, a koju sačinjavahu Medo Pucić, Mato Vodopić, Matija Ban i dr., odlično je mjesto zauzimao P. A. Kazali, pjesnik „Zlatke" i Trista Vica udovica." Saopćiću ovdje jednu njegovu pjesmicu, koju je ispjevao na 25. septembra 1860. i to u manastiru Krupi u gornjoj Dalmaciji. Kako svi drugi posjetioci zapišu svoje ime u knjigu posjetilaca, tako je Kazali zapisao ovu pjesmicu, ali je uz njegov potpis pročitati još dva imena, i to: Gj. Bilić i B. Petra-

nović. Za Božidara Petranovića znarao ko je, a za Bilića ne, ali misiimo, da je koji kaluđer, koji bješe s pjesnikom u pratnji. Manastirska tišina učini Kazalu da zaželi mira i pokoja; on sve čuje riječ „рокој": pokoj mu veli „šapat vjetrinji", „romon vodeni" i „sušnja gajeva". Duša mu čezne za pokojem, traži ga, ali ga sila tjera naprijed; on žalosno pozdravija Krupu i pustoš te je okružava, jer ne može da tu ostane u miru i pokoju. Ali želi, da ako ga ikad sudbina nagna da igdje počine, nek to bude s žiteljima Krupe. Ova elegantna pjesmica pod kojom stoji „Р. A. Kazali sveštenik iz Dubrovnika", ovako glasi :*) Pokoj! šapat vjetrinji, Pokoj! romon vodeni, Pokoj ! sušnja gajeva, Ovdic mi naricaiu Pokoj ! I bi duša željela Tajnom moću stisnuta Neopr'ječno spustit se, Da mi srdce okuša Pokoj. Oh, nesriečnog vriemena, Sila napried tjerame It na bliže ikuda, Pušta k meni stupiti Pokoj. S Bogom, Krupo gizdava! S Bogom, blaga pustoši! Nij mi ovdje boravit, Nij mi sada tražiti Pokoj. No da ikad udes mi Koj me vlada dopusti, Da ja igdje počinem, Daj mi s tvoijem žiteljim Pokoj! Saopćili smo je onako kako namje u prijepisu predata, samo smo nešto u

*) Ovu nam pjesmu nabavio g. Boško Desnica, na čemu mu hvala.