СРЂ

DUBROVČANI BRAĆA BAGLIVI

781

potrepštinu i opremu za udobno stanovanje, biva odijela, rubenine, pokućstva, posuđn, a i zlatnih i srebrnih predmeta. 0 tome sam se mogao uvjeriti čitajući veoma interesantne izjave nekih svjedoka polovicom god. 1673., pobilježene — nije jasno prigodom kojeg procesa — na početku rkp. knjige arhiva stare dubrov. nadbiskupije pod nasl. „Monitoria 1673-1676." Tom je prigodom svjedokinja Jeluša Jakobova pripovjedila među ostalim i to, da je po smrti Vlaha Zorzova (Armena) bio učinjen inventar njegove ostavštine ( „kadaie umro pokoini Vlaho Zorzov onidan isti doseioie kangilier i pripiso svu robbu koiumusu ukasalli"). No ta je obitelj živjela u slabo sređenim ekonomskim prilikama; Vlaho je, biva, Armeno imao nekoliko povećih dugova, a to prema Domenikancima („Fratrima od Predikatura") i prema nekome Ivanu Stella, „mastiocu" na Pilama, pa i troškove za lijeke i za ukop Vlahov platio je brat mu Jakov, pošto je prodao „sctoie bilo srebra i slata" u kući toga mu brata. Pomenuti su vjerovnici utjerali svoje vjeresije, nakon čega je sirotama braći Đuru i Jakovu Armeno preostalo malo što da naslijede od svojih roditelja. Ponašanje Vlaha Armena za velike trešnje god. 1667. regbi da je bilo prijekorno ; izgleda naime, da je i on bio u društvu nekih, te su bili navalili na Boninovu kod „Tri Crkve" na neku Milicu Ivana Gojavića iz Smokovijana, što je nosila vrećicu s novcem (oko 250 dubrov. dukata), te su joj novac ugrabili. Odnosna se je rasprava vodila i pred dubrov. crkvenom vlasti poćetkom god. 1669., jer je među tuženim bio i koji svećenik. (Rukopisi arhiva dubrov. nadbiskupije ,,M(onitoria) 1667-1673" i „Pro(cessus) 1647 in —"). Kako je taj proces svršio, to ne mogoh naći. (svršiće se).